{"id":20243,"date":"2021-11-10T22:50:59","date_gmt":"2021-11-10T21:50:59","guid":{"rendered":""},"modified":"2026-07-15T12:01:58","modified_gmt":"2026-07-15T10:01:58","slug":"sakramenti","status":"publish","type":"page","link":"https:\/\/web-dizajn.biz\/zupa2\/sakramenti\/","title":{"rendered":"Sakramenti"},"content":{"rendered":"

<\/div><\/div><\/span>

Djelotvorni znak milosti<\/h1><\/span>
<\/div><\/div><\/div>

Rije\u010d sakrament zna\u010di sveti znak. Govoriti, dakle, o sakramentima zna\u010di govoriti o znakovima, jo\u0161 to\u010dnije, o svetim znakovima. Osim toga, upotrebljava se i rije\u010d misterij \u0161to bismo mogli prevesti kao tajna ili otajstvo. Zato ka\u017eemo tajna vjere. No, rije\u010dju misterij \u017eelimo re\u0107 da mi u tu tajnu sve vi\u0161e i sve dublje ulazimo, sve je vi\u0161e shva\u0107amo. Zato ka\u017eemo otajstvo (od-tajivati = u\u010diniti da ne\u0161to bude sve manje tajna).<\/p>\n<\/div><\/div><\/div>

<\/span><\/div><\/div><\/div><\/div><\/div>

\u0160to su sakramenti?<\/h4>\n

Sakramenti su vidljivi znakovi nevidljive Bo\u017eje ljubavi i prisutnosti. Sakramenti su mjesto, vrijeme, na\u010din na koji ovdje i sada na najizvrsniji na\u010din do\u017eivljavamo susret s Isusom Kristom. Oni nas stavljaju u spasenje. To su vidljivi znakovi nevidljivog spasenjskog doga\u0111anja. Dakle, u sakramentima je ne\u0161to dostupno na\u0161em ljudskom iskustvu, to je ono vidljivo, a ne\u0161to je izvaniskustveno, to je ono nevidljivo. A to nevidljivo jest sam Bog i ono \u0161to Bog u nama \u010dini.<\/p>\n

Za\u0161to je Isus ustanovio sakramente?<\/h4>\n

Mo\u017eemo se pitati i ovako: za\u0161to Boga susre\u0107emo i do\u017eivljavamo na razini znakova, odnosno, za\u0161to ga ne mo\u017eemo neposredno do\u017eivjeti? Tome su dva razloga: jedan je razlog u Bogu, a drugi u nama ljudima.<\/p>\n

a) moramo biti svjesni da mi Boga ne mo\u017eemo doku\u010diti svojim osjetilima. Na\u0161a osjetila (vid, sluh, njuh, okus, opip) su samo za ovu materijalnu stvarnost, pomo\u0107u njih spoznajemo materijalni svijet \u2013 ali i to samo povr\u0161no: u spektru boja mi ne vidimo sve boje, na\u0161 sluh je ograni\u010den, mi ne vidimo materijalni svijet onakvim kakav on u stvari jest \u2013 ne vidimo atome i molekule, radijaciju ne mo\u017eemo registrirati ni jednim osjetilom i td. Prema tome, svojim osjetilima ne mo\u017eemo do Boga, jer Bog je duhovno bi\u0107e, dakle, sasvim razli\u010dito od materije. Kao \u0161to sluhom ne mo\u017eemo do\u017eivjeti ljepotu boja ili pogledom ljepotu glazbe. Ali ako pogledom ne mo\u017eemo do\u017eivjeti ljepotu glazbe, to ne zna\u010di da glazba ne postoji! No, mi smo i tjelesni, a ne samo duhovni, zato nam treba ne\u0161to vidljivo, ne\u0161to \u0161to na\u0161a osjetila mogu registrirati da bismo bili sigurni da je ta duhovna stvarnost (Bog) prisutna.<\/p>\n

b) Isto tako, u svojim me\u0111uljudskim odnosima i susretima mi se tako\u0111er slu\u017eimo znakovima da izrazimo ono \u0161to u sebi osje\u0107amo, nosimo\u2026 Npr. ljubav: kad nekoga volimo i ljubimo \u2013 tada mu ne mo\u017eemo dati ba\u0161 ljubav (!), jer ljubav je duhovna stvarnost a ne materijalna. Zato se tada poslu\u017eimo nekim vidljivim znakom (npr. poljubac, dar\u2026) da izrazimo ono nevidljivo \u2013 ljubav. Mi to \u017eivimo svaki dan i nama je to sasvim normalno. \u010cak o tome niti ne razmi\u0161ljamo. Mi ne mo\u017eemo bez znakova. Kad bi znak izostao, tada bismo zaklju\u010dili da te stvarnosti niti nema. Npr. kad nas netko ne bi pozdravio koji nas ina\u010de svaki puta pozdravi, tada bismo neprevarljivo zaklju\u010dili da ne\u0161to nije u redu. Iz toga vidimo da na\u0161a narav tra\u017ei znakove, ne mo\u017eemo se istinski susretati bez znakova.<\/p>\n

No, isto je to tako i u stvarima vjere \u2013 u na\u0161em susretu s Bogom, dakle, u sakramentima, Boga susre\u0107emo, do\u017eivljavamo, od njega primamo ljubav i snagu po znakovima koje nam je Krist dao \u2013 po sakramentima.<\/p>\n<\/div><\/div><\/div>

<\/div><\/div><\/div><\/div>
<\/div>
<\/div><\/div>
<\/div><\/div><\/div><\/div><\/div><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"parent":0,"menu_order":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","template":"100-width.php","meta":{"footnotes":""},"class_list":["post-20243","page","type-page","status-publish","hentry"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/web-dizajn.biz\/zupa2\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/20243","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/web-dizajn.biz\/zupa2\/wp-json\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"https:\/\/web-dizajn.biz\/zupa2\/wp-json\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/web-dizajn.biz\/zupa2\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/web-dizajn.biz\/zupa2\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=20243"}],"version-history":[{"count":7,"href":"https:\/\/web-dizajn.biz\/zupa2\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/20243\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":22780,"href":"https:\/\/web-dizajn.biz\/zupa2\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/20243\/revisions\/22780"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/web-dizajn.biz\/zupa2\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=20243"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}