Uskrsna poruka zagreba\u010dkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozani\u0107a<\/p>\n
Mi smo iz smrti pre\u0161li u \u017eivot<\/em><\/strong><\/p><\/h2><\/div><\/div><\/div> Draga bra\u0107o i sestre!<\/p>\n 1.U Kristu, koji se utjelovio, trpio, umro i uskrsnuo, zauvijek je Bo\u017ejom ljubavlju za nas otvoren prijelaz u vje\u010dnost, a i mi po ljubavi prema bra\u0107i i sestrama iz smrti prelazimo u \u017eivot (usp. 1 Iv\u00a0<\/em>3, 14). U Kristu je taj prijelaz po sakramentima na nama ve\u0107 ostvaren, omogu\u0107en na\u0161om vjerom, odnosno vjerom Crkve i euharistijskim blagovanjem. Ka\u017ee Isus da ljudi koji slu\u0161aju njegovu rije\u010d i vjeruju onomu koji ga je poslao imaju vje\u010dni \u017eivot te da su pre\u0161li iz smrti u \u017eivot (usp.Iv 3, 16; 5, 24; 6, 47<\/em>), a u jednoj od klju\u010dnih rasprava Isus izjavljuje: \u00bbJa sam kruh \u017eivi koji je s neba si\u0161ao. Tko bude jeo od ovoga kruha, \u017eivjet \u0107e uvijeke\u00ab (Iv\u00a0<\/em>6, 51).<\/p>\n Vjerovati u uskrsnuloga Isusa i u njegovu prisutnost me\u0111u nama zna\u010di vjerovati da je svojom smr\u0107u pobijedio i na\u0161u smrt, da je \u017eiv i prisutan u na\u0161oj svakida\u0161njici i da je postao za nas prijelazom u vje\u010dni \u017eivot. Mi smo ve\u0107 dionici vje\u010dnoga \u017eivota. To se doga\u0111a u slavlju otajstva Vazma; to je na\u0161 Uskrs, to je na\u0161a nada!<\/p>\n Snagu Uskrsa ne treba smatrati ne\u010dim \u0161to \u0107e se o\u010ditovati tek na kraju vremena, jer ona ve\u0107 preobra\u017eava povijest svakoga kr\u0161\u0107anina i kr\u0161\u0107anke, Crkve i svega svijeta. Novo nebo i nova zemlja ve\u0107 su za\u017eivjeli, a sjeme Uskrsnu\u0107a donosi plodove. U liturgijskom slavlju do\u017eivljavamo staro iskustvo trajnosti istoga dara i novo iskustvo u razli\u010ditosti povijesnih doga\u0111anja.<\/p>\n Radosna vijest Kristova uskrsnu\u0107a vrelo je na\u0161e kr\u0161\u0107anske radosti. Kr\u0161\u0107anski \u017eivot i nauk polaze od te istine i k njoj se vra\u0107aju, sa svim njezinim posljedicama. Tako i papa Franjo u apostolskoj pobudnici\u00a0Radost evan\u0111elja<\/em>\u00a0upu\u0107uje na sredi\u0161njost Krista uskrsloga i navije\u0161tanja evan\u0111elja. Upravo zbog toga on primje\u0107uje da \u00bbima kr\u0161\u0107ana \u010diji \u017eivot izgleda kao korizma bez Uskrsa\u00ab (EG<\/em>, 6). Time izra\u017eava i svoju \u017eelju za onim pristupom koji o\u010dituje da \u010dovjek i svijet vi\u0161e nisu pod vla\u0161\u0107u zla, nego su obasjani svjetlom koje dolazi od slave uskrsloga Gospodina. Radost i nada znakovi su kr\u0161\u0107anskoga \u017eivljenja i onda kada se mora pro\u0107i i nadvladati ku\u0161nja \u017ealosti i tjeskobe.<\/p>\n Poziv je to i nama da u svojoj pripadnosti Crkvi ne prestajemo razvijati vazmeni pristup koji nije usredoto\u010den samo na muku, nego na molitvu za uskrsnu vjeru i na o\u010ditovanje vjere u uskrsnu\u0107e. Na\u0161a hrvatska duhovna ba\u0161tina ima bogato razgranatu pobo\u017enost razmatranja Kristove muke, ali potrebno je njegovati i razvijati pobo\u017enost i kr\u0161\u0107ansko djelovanje snagom Uskrsnu\u0107a i darova Bo\u017ejega Duha.<\/p>\n 2.Vazam, odnosno Pasha, doslovno zna\u010di \u00bbprijelaz\u00ab, a rije\u010d je o prijelazu iz jednoga stanja \u017eivota u drugo. Zanimljivo je cijelu povijest spasenja \u010ditati kao niz prijelaza: od milosti u grijeh te do Bo\u017eje su\u0107uti i povratka u milost. Taj se tijek vidi od stvaranja svijeta preko isto\u010dnoga grijeha do novoga stvaranja; od nevjere naroda do Saveza, od progonstva do Izlaska, od razaranja do obnove, od prino\u0161enja \u017ertava Bogu do predanja Bo\u017ejega Sina i do ljubavi koja \u017eivi po darovima Duha, od podjela do jedinstva u Kristu, od prolaznosti obli\u010dja ovoga svijeta do lica novoga neba i nove zemlje.<\/p>\n Na svakom prijelazu postoji netko tko s Bo\u017ejim poslanjem i snagom njegova Duha ostvaruje prijelaz, poput Abrahama i Noe, Mojsija i Davida, proroka i an\u0111ela, Ivana Krstitelja i apostola, Marije i Josipa te kona\u010dno Isusa kao susreti\u0161ta u kojem je povezana i obnovljena sva stvarnost. U njemu se ostvaruje punina vremena. U njemu je uglavljeno sve na nebesima i na zemlji (usp.\u00a0Ef\u00a0<\/em>1, 10).<\/p>\n I svaki je ljudski \u017eivot sastavljen od prijelaza, po\u010dev\u0161i od prijelaza iz nepostojanja u otajstvo postojanja; iz \u010duda za\u010de\u0107a prelazimo u \u2013 premda skrovita \u2013 sve vidljivija tjelesna obli\u010dja do ro\u0111enja. Ro\u0111enje kao veoma va\u017ean prijelaz odvajanje je od osobite povezanosti s tijelom majke. No, ni u tom prijelazu ne nestaju sve poveznice s roditeljima, nego, uz tjelesne, \u017eive i duhovne odrednice me\u0111u kojima je neizostavna povezanost u ljubavi. Svaki prijelaz \u010duva zna\u010dajke neponovljivosti, jedincatosti na\u0161ega bi\u0107a, ali donosi i promjene koje nas vra\u0107aju na plan koji Bog ima sa svakim od nas i koji neprestano trebamo otkrivati.<\/p>\n Koliko je samo prijelaza u \u017eivotu \u010dovjeka, i onih osobnih i dru\u0161tvenih, te onih duhovnih i materijalnih. Prijelazima su obilje\u017eeni: odrastanje i \u017eivotne dobi, preuzimanje odgovornosti te razna dru\u0161tvena gibanja, tijek \u0161kolovanja i me\u0111uljudski odnosi. Prijelazi su i dio ljudskih \u017eelja. Tako djeca i mladi \u017eele prije\u0107i u odraslu dob; bolesni \u017eele ozdraviti; siroma\u0161ni biti bogati; zato\u010deni \u017eele prije\u0107i u slobodu; nesretni posti\u0107i sre\u0107u.<\/p>\n Koliko je samo dru\u0161tvenih \u00bbtranzicija\u00ab u kojima se osje\u0107a \u010de\u017enja za prihva\u0107anjem, pripadno\u0161\u0107u i sigurno\u0161\u0107u. Razne zajednice, pa i \u010ditavi narodi, svjedo\u010de o prijelazima od jednoga cilja prema drugomu; iz jednoga dru\u0161tvenoga, gospodarskoga ili politi\u010dkoga sustava u drugi; iz jednoga povijesnoga razdoblja u drugo; iz neslobode u slobodu; iz obespravljenosti u po\u0161tivanje prava.<\/p>\n U tome \u010dovjek neprestano mora \u017eivjeti susret s nekim ograni\u010denjima, s izazovima nadila\u017eenja granica, pri \u010demu \u2013 radi vlastite sre\u0107e \u2013 ne bi smio zaboraviti da je samo stvorenje i da postoje odrednice koje ga \u010dine \u010dovjekom. Te\u017enja za prekora\u010divanjem granica dolazi i iz \u017eelje za promjenom \u017eivotnih stanja, kao bijeg od te\u0161ko\u0107a i kri\u017eeva. U tome se mo\u017ee i\u0107i tako daleko da se ne po\u0161tuje dar i odrednica. Pritom se otvara prostor za odmicanje od stvarnosti i za lutanje u nestvarnome, u raznim zavaravanjima. Umjesto da se tra\u017ei smisao ljudskih ograni\u010denosti, nastoji se zanijekati jedincatost ljudske stvorenosti. To mo\u017ee ponekad izgledati tek kao jedan od izazova, ali to je zapravo vrlo opasno, pogotovo za mlade. Naime, nepo\u0161tivanje granica stvorenosti dio je ideolo\u0161kih nasrtaja na \u010dovjeka.<\/p>\n Kao \u0161to sam ranije napomenuo, na prijelazima u povijesti spasenja uvijek su se na\u0161li ljudi poslani od Boga. Sli\u010dno je i u osobnom \u017eivotu svakoga \u010dovjeka. Potrebni su nam ljudi koji oslu\u0161kuju Gospodina i koji su iz ljubavi spremni sebe izlo\u017eiti i zalo\u017eiti se za istinu \u017eivota.<\/p>\n Zato pozivam napose roditelje da za\u0161tite svoju djecu od nametanja raznih ideolo\u0161kih sadr\u017eaja koji \u0161tete zdravu razvoju djece, obitelji, ali i dru\u0161tva u cjelini. To je va\u017eno \u010diniti posebno kada dr\u017eava i dru\u0161tvo op\u0107enito to ne \u010dine, ili \u010dine nedovoljno, ili pak \u010dine suprotno, otvaraju\u0107i spiralu o\u010daja i zla.<\/p>\n 3.Bra\u0107o i sestre, \u017eivjeti Uskrs \u017eivljenje je smisla trajnoga poziva na obra\u0107enje, shva\u0107eno kao prijelaz iz ljudske krhkosti u \u017eivot obasjan svjetlom Krista uskrsloga, usmjeren prema radosti koja dolazi od njega. U Uskrsu vidimo \u0161irenje granica ljudskosti. Po njemu postajemo dionici Bo\u017eje neizmjernosti. Isusova pobjeda nad grijehom i smr\u0107u i na\u0161a je sigurnost da smo s njime pobijedili, kako je to izrekao apostol Pavao: \u00bbAko s njime umrijesmo, s njime \u0107emo i \u017eivjeti. Ako ustrajemo, s njime \u0107emo i kraljevati\u00ab (2 Tim\u00a0<\/em>2, 11-12).<\/p>\n Ali kako povezati pobjedu nad zlom s tolikom bijedom koju donose ratovi i druga nasilja, tjeraju\u0107i milijune ljudi u progonstvo, izazivaju\u0107i izravno razaranje ljudskih \u017eivota i dobara, iskori\u0161tavanje i ne\u010dovje\u010dno pona\u0161anje prema slabijima? Koliko je samo ljudi u svijetu bez pristupa neizostavnim dobrima potrebnim za \u017eivot? Koliko je djece pogo\u0111ene neima\u0161tinom i bez mogu\u0107nosti \u0161kolovanja? Koliko je djece izlo\u017eene raznim oblicima zlostavljanja bez sustavnoga nastojanja da se dru\u0161tvo u cjelini s time odgovorno suo\u010di?<\/p>\n Me\u0111u mnogim osobnim i zajedni\u010dkim \u017eivotnim dramama \u017eivimo Veliki tjedan, svete dane Kristova i na\u0161ega Vazma. Kao kr\u0161\u0107ani i ove godine svjedo\u010dimo o razlogu nade koja je u nama, a to je Krist na\u0161a nada (usp.\u00a01 Tim<\/em>\u00a01, 1). Slavljem Uskrsnu\u0107a o\u010ditujemo nenadma\u0161ivu objavu da vjerujemo u Boga koji je u svom Sinu na kri\u017eu postao \u017eivotnom nadom za sve ljude.<\/p>\n Kristova muka navije\u0161tana u povijesti ljudskih muka otvara u\u0161i i srca za bol i nudi utjehu. Jer novost \u00bbkr\u0161\u0107anskoga paradoksa\u00ab u tome je da nadilazi mogu\u0107e su\u017eene vidike, od kojih spominjem dva: prvi, kojim se navije\u0161ta \u00bbsmrt Boga\u00ab da bi se potvrdila apsolutnost \u010dovjeka, i drugi, kojim se navije\u0161ta \u00bbsmrt \u010dovjeka\u00ab povezana s pitanjem smisla ljudskoga \u017eivota i otajstva patnje. Na Kri\u017eu se susre\u0107u ljudska bol i Bo\u017eja \u010de\u017enja koja \u010dovjeka osloba\u0111a.<\/p>\n Kristov nas kri\u017e poti\u010de da \u010duvamo i njegujemo spomen trpljenja u osobnoj povijesti, i to sa zahvalno\u0161\u0107u ponajprije \u010dlanovima obitelji: roditeljima, djedovima i bakama, bra\u0107i i sestrama, rodbini, koji su \u2013 toliko puta uz visoku cijenu \u2013 svjedo\u010dili vjeru i zauzimali se za kr\u0161\u0107anske vrjednote. Takvo je njegovanje spomena posebno va\u017eno u zajednici Crkve, u zahvalnosti za one koji su, nama znani ili neznani, svjedo\u010dili ustrajnost u trpljenju i koji su vlastitim \u017eivotima branili na\u0161e \u017eivote.<\/p>\n Njihov kri\u017e cvjeta i donosi plodove, ne samo zbog toga \u0161to trpljenje ima svoje odre\u0111eno trajanje, nego poglavito zbog toga \u0161to je Uskrs Bo\u017eji odgovor na sve ljudske kri\u017eeve. Uskrs daje osjetljivost za sve \u0161to govori o otajstvu \u017eivota.<\/p>\n 4.Uronjeni u \u017eivotne te\u0161ko\u0107e, kao kr\u0161\u0107ani ne\u0107emo previdjeti sada\u0161nju vi\u0161estrukost kriza. Kriza duha ra\u0111a plodovima: zbunjenosti, slabljenja ideala, gubljenja nade i odu\u0161evljenja, \u017eivotne dezorijentiranosti osoba i dru\u0161tva u cjelini. Gospodarska kriza, bez vrjednovanja dostojanstva \u010dovjeka, smisla rada i odmora, slobode i kreativnosti, vodi u osiroma\u0161ivanje brojnih obitelji, dok je s druge strane o\u010dito i uznemiruju\u0107e boga\u0107enje povla\u0161tenih pojedinaca i skupina. Politi\u010dka kriza o\u010dituje se u iscrpljuju\u0107oj brizi o vlasti i mo\u0107i, ne paze\u0107i na opstojnost naroda i na potreban sklad dru\u0161tvenih sastavnica.<\/p>\n Ipak, te pojave nisu razlog za obeshrabrenost, jer Uskrs unosi svjetlo nasuprot tami i djeluje poput kvasca u prividnom stanju nepokretnosti. Najljep\u0161a je vijest da se otajstvo Uskrsa ostvarilo i da se ne prestaje ostvarivati po ljubavi koja tra\u017ei \u017divot i koja o\u017eivljuje. Vazmeno otajstvo otvara vidike, pro\u0161iruje srce i udaljuje tjeskobu.<\/p>\n Na Uskrs je ve\u0107 po\u010delo ra\u0111anje Crkve, otajstvenoga Kristova tijela. Svi smo, dakle, ve\u0107 pre\u0161li s Kristom u \u017eivot jer je na\u0161 \u00bb\u017eivot skriven s Kristom u Bogu\u00ab (Kol\u00a0<\/em>3, 3), ali ipak svi jo\u0161 trebamo prije\u0107i u punu stvarnost koju slavimo u otajstvu. Mi taj prijelaz ostvarujemo u vjeri koja daje opro\u0161tenje grijeha i nadu u vje\u010dni \u017eivot, ako ljubimo Boga i bli\u017enje.<\/p>\n Ako ne prihvatimo Bo\u017eju ponudu da iz grijeha i umiranja prije\u0111emo u milost i \u017eivot; ako ne prije\u0111emo u Bogu koji je neprolazan, koji ostaje, prije\u0107i \u0107emo i pro\u0107i sa svijetom koji je prolazan. Vazam je prijelaz koji ne prolazi.<\/p>\n Nije potreban poseban napor. To \u0161to izgleda te\u0161ko ku\u0161nja je Bo\u017ejega neprijatelja, a Bo\u017eja nam je radost tako blizu. Dovoljno je \u010duti njegov glas u nama, po Duhu koji govori savjesti; predati mu grijehe u svetoj ispovijedi i progovoriti mu \u010de\u017enjom da nas prati na putovima dobra. Uskrs za svoje saveznike uzima sve \u0161to odra\u017eava ljepotu, dobrotu i istinu.<\/p>\n Pozvani smo stoga ovoga Uskrsa razmotriti dar i ljepotu bli\u017enjih u kojima se za nas posebice uprisutnjuje Gospodin; dar i ljepotu zemaljske obitelji i obitelji Crkve koju oplemenjuje na\u0161a \u017eelja i put obra\u0107enja i svetosti; dar i ljepotu na\u0161ih suputnika, svetih \u010dija imena nosimo i kojima se rado preporu\u010dujemo i koji su nam blizi svojim zagovorom kao iznimni svjedoci Uskrsnu\u0107a.<\/p>\n Bra\u0107o i sestre, molimo Gospodina da nam po Kristu, u zajedni\u0161tvu s Bla\u017eenom Djevicom Marijom, sa svetcima i bla\u017eenicima, udijeli milost da bismo, pre\u0161av\u0161i iz smrti u \u017eivot, zauvijek ostali u \u017eivotu.<\/p>\n Sretan i blagoslovljen Uskrs!<\/p>\n Va\u0161 nadbiskup<\/p>\n kardinal Josip Bozani\u0107<\/p>\n U Zagrebu, na Cvjetnicu, 2. travnja 2023. godine<\/p>\n<\/div>Podijeli s drugima!<\/h4>