PORUKA SVETOGA OCA FRANJE<\/strong> za korizmu 2024. godine<\/strong><\/p>\n Bog nas vodi kroz pustinju do slobode<\/em><\/strong><\/p><\/h2><\/div><\/div><\/div> Draga bra\u0107o i sestre!<\/p>\n Kada se na\u0161 Bog objavljuje, prenosi uvijek poruku slobode: \u00bbJa sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz ku\u0107e ropstva\u00ab (Izl<\/em>\u00a020, 2). Tako po\u010dinje dekalog dan Mojsiju na gori Sinaj. Narod itekako dobro zna o kojem izlasku Bog govori: iskustvo ropstva jo\u0161 je uvijek svje\u017ee u njegovu sje\u0107anju. On prima deset rije\u010di u pustinji kao put slobode. Mi ih nazivamo \u201czapovijedima\u201d, isti\u010du\u0107i snagu ljubavi kojom Bog odgaja svoj narod. Taj je poziv na slobodu uistinu sna\u017ean. Ne iscrpljuje se u jednom doga\u0111aju, zato \u0161to sazrijeva na jednom putu. Kao \u0161to Izrael u pustinji jo\u0161 uvijek nosi Egipat u sebi \u2013 \u010desto \u017eale\u0107i za pro\u0161lo\u0161\u0107u i mrmljaju\u0107i protiv Gospodina i Mojsija \u2013 tako i dana\u0161nji Bo\u017eji narod nosi u sebi tla\u010diteljski jaram koji mora ostaviti iza sebe. Opa\u017eamo to u trenucima kad se osje\u0107amo beznadno, kad besciljno lutamo kroz \u017eivot kao po pustinji, bez obe\u0107ane zemlje prema kojoj bismo zajedno te\u017eiti. Korizma je milosno vrijeme u kojem pustinja ponovno mo\u017ee postati \u2013 prema rije\u010dima proroka Ho\u0161ee \u2013 mjesto na\u0161e prve ljubavi (usp.\u00a0Ho\u0161<\/em>\u00a02, 16-17).\u00a0Bog odgaja svoj narod da izi\u0111e iz svog ropstva<\/em>\u00a0i do\u017eivi prijelaz iz smrti u \u017eivot. Poput nekog zaru\u010dnika iznova nas privla\u010di sebi i na\u0161em srcu \u0161ap\u0107e rije\u010di ljubavi.<\/p>\n Izlazak iz ropstva u slobodu nije neko apstraktno putovanje. Da bi na\u0161a korizma bila konkretna, prvi korak je \u017eeljeti\u00a0vidjeti stvarnost<\/em>. Kad je Gospodin privukao Mojsija goru\u0107em grmu i progovorio mu, odmah se objavio kao Bog koji vidi i, nadasve, \u010duje: \u00bbVidio sam jade svoga naroda u Egiptu i \u010duo mu tu\u017ebu na tla\u010ditelje njegove. Znane su mi muke njegove. Zato sam si\u0161ao da ga izbavim iz \u0161aka egipatskih i odvedem ga iz te zemlje u dobru i prostranu zemlju \u2013 u zemlju kojom te\u010de med i mlijeko\u00ab (Izl<\/em>\u00a03, 7-8). I danas se vapaj mnoge na\u0161e potla\u010dene bra\u0107e i sestara uzdi\u017ee do neba. Zapitajmo se: dopire li i do nas? Potresa li nas? Doti\u010de li nas? Mnogo nas toga jedne od drugih dijeli i odvaja, nije\u010du\u0107i spone bratstva koje nas oduvijek povezuju.<\/p>\n Na svom putovanju na Lampedusu, globalizaciji ravnodu\u0161nosti suprotstavio sam dva pitanja koja postaju sve aktualnija: \u00bbGdje si?\u00ab (Post<\/em>\u00a03, 9) i \u00bbGdje ti je brat?\u00ab (Post<\/em>\u00a04, 9). Ovaj korizmeni hod bit \u0107e konkretan ako, ponovno slu\u0161aju\u0107i ova pitanja, priznamo da smo jo\u0161 uvijek pod vla\u0161\u0107u faraona. To je vlast koja nas \u010dini iscrpljenima i neosjetljivima. To je model rasta koji nas dijeli i otima nam budu\u0107nost. Zaga\u0111uje zemlju, zrak i vodu, ali one\u010di\u0161\u0107uje i du\u0161e. Iako je na\u0161e oslobo\u0111enje zapo\u010delo kr\u0161tenjem, u nama ostaje neobja\u0161njiva \u010de\u017enja za ropstvom, kao svojevrsna privla\u010dnost prema sigurnosti poznatih stvari, nau\u0161trb slobode.<\/p>\n \u017delim vam ukazati na dosta va\u017ean detalj u tom izvje\u0161\u0107u iz knjige Izlaska: Bog je taj koji vidi, koji je ganut i koji osloba\u0111a; nije Izrael taj koji to tra\u017ei. Faraon, naime, gasi tako\u0111er snove, krade nebo pa se \u010dini da je svijet u kojem se dostojanstvo gazi a autenti\u010dne veze pori\u010du nepromjenjiv. Uspijeva, to jest, vezati ljude za sebe. Zapitajmo se: \u017eelim li novi svijet? Jesam li spreman raskinuti kompromise sa starim? Svjedo\u010denje mnoge bra\u0107e biskupa i velikog broja onih koji rade za mir i pravdu sve me vi\u0161e uvjerava da ono na \u0161to treba ukazati jest pomanjkanje nade. To je prepreka snovima, nijemi vapaj koji dopire do neba i doti\u010de Bo\u017eje srce. Nalik je onoj \u010de\u017enji za su\u017eanjstvom koja paralizira Izrael u pustinji i ko\u010di ga na njegovom putu. Izlazak se mo\u017ee prekinuti: ne postoji drugi na\u010din da se objasni kako to da \u010dovje\u010danstvo, koje je na korak do sveop\u0107eg bratstva i koje je doseglo razine znanstvenog, tehnolo\u0161kog, kulturnog i pravnog razvoja kadrog zajam\u010diti dostojanstvo svima, tapka u mraku nejednakost\u00ee i sukob\u00e2.<\/p>\n Bog se nije umorio od nas. Prihvatimo korizmu kao jako vrijeme u kojem nam ponovno dolazi njegova rije\u010d: \u00bbJa sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz ku\u0107e ropstva\u00ab (Izl<\/em>\u00a020, 2). To je\u00a0vrijeme obra\u0107enja, vrijeme slobode<\/em>. Samoga je Isusa, kao \u0161to se podsjetimo svake godine na Prvu korizmenu nedjelju, Duh odveo u pustinju da njegovu slobodu stavi na ku\u0161nju. Kroz \u010detrdeset dana On \u0107e biti pred nama i s nama: On je utjelovljeni Sin. Za razliku od faraona, Bog ne \u017eeli podanike, nego sinove i k\u0107eri. Pustinja je prostor u kojem na\u0161a sloboda mo\u017ee sazrjeti u osobnu odluku da ne padnemo ponovno u ropstvo. U korizmi pronalazimo nove kriterije prosu\u0111ivanja i zajednicu s kojom mo\u017eemo krenuti na put kojim nikad prije nismo i\u0161li.<\/p>\n To uklju\u010duje\u00a0borbu<\/em>: Knjiga Izlaska i Isusove ku\u0161nje u pustinji to nam jasno govore. Glasu Boga, koji govori: \u00bbTi si Sin moj, Ljubljeni!\u00ab (Mk<\/em>\u00a01, 11) i \u00bbNemoj imati drugih bogova uz mene\u00ab (Izl<\/em>\u00a020, 3), suprotstavljaju se la\u017ei neprijatelja. Vi\u0161e nam se bojati idol\u00e2 nego faraona: mo\u017eemo ih smatrati kao nekim njegovim glasom u nama. Biti svemo\u0107an, biti od svih priznat, biti ispred svih: svaki \u010dovjek u sebi osje\u0107a zavodljivost te la\u017ei. To je dobro poznat put. Mo\u017eemo se tako vezati za novac, za odre\u0111ene projekte, ideje, ciljeve, za svoj polo\u017eaj, tradiciju, pa \u010dak i za odre\u0111ene ljude. Umjesto da nas pokrenu, oni \u0107e nas paralizirati. Umjesto da nas okupljaju u jedno, oni \u0107e nas okretati jedne protiv drugih. Postoji, me\u0111utim, novo \u010dovje\u010danstvo, narod malenih i poniznih, koji nije podlegao \u010darima te la\u017ei. Dok idoli one koji im slu\u017ee \u010dine nijemima, slijepima, gluhima i nepokretnima (usp.\u00a0Ps\u00a0<\/em>115, 4), siroma\u0161ne duhom resi budna spremnost i otvorenost: oni su tiha sila dobra koja \u010duva i dr\u017ei svijet.<\/p>\n Vrijeme je za djelovanje, a u korizmi\u00a0djelovati zna\u010di tako\u0111er zastati<\/em>. Zastati\u00a0u molitvi<\/em>\u00a0kako bi se primilo Bo\u017eju rije\u010d i zastalo poput Samarijanca\u00a0pred svojim ranjenim bratom<\/em>. Ljubav prema Bogu i bli\u017enjemu jedna su i ista ljubav. Ne imati drugih bogova zna\u010di zadr\u017eati se u Bo\u017ejoj prisutnosti, zastati uz bli\u017enjega od krvi i mesa. Zato molitva, milostinja i post nisu tri neovisna djelovanja, nego jedan jedini pokret otvorenosti i samoodricanja u kojem \u0107emo odbaciti idole koji nas optere\u0107uju i navezanost\u00ee koje nas sputavaju i dr\u017ee zarobljenima. Tada \u0107e se usahlo i usamljeno srce probuditi. Valja nam, dakle, usporiti i zastati. Kontemplativna dimenzija \u017eivota, koju nam korizma omogu\u0107uje ponovno otkriti, oslobodit \u0107e nove snage. U Bo\u017ejoj prisutnosti postajemo bra\u0107a i sestre, osjetljiviji za druge: umjesto prijetnji i neprijatelja otkrivamo suputnike i suputnice. To je Bo\u017eji san, obe\u0107ana zemlja kojoj te\u017eimo kad izi\u0111emo iz ropstva.<\/p>\n Sinodalni oblik Crkve, koji ovih godina iznova otkrivamo i njegujemo, upu\u0107uje na to da je korizma ujedno\u00a0vrijeme zajedni\u010dkih odluka<\/em>, malih i velikih izbora u opreci s prevladavaju\u0107im trendovima, koji mogu promijeniti svakodnevicu i \u017eivot ljudi u pojedinoj sredini: kupovne navike, briga za stvoreni svijet, uklju\u010divanje onih koji su u dru\u0161tvu nevidljivi ili prezreni. Pozivam sve kr\u0161\u0107anske zajednice da u\u010dine ovo: da svojim vjernicima ponude trenutke u kojima \u0107e razmi\u0161ljati o svom na\u010dinu \u017eivota, da izdvoje vremena za propitkivanje o svojoj prisutnosti na vlastitom teritoriju i svojemu doprinosu njegovu boljitku. Jao nama ako bi kr\u0161\u0107anska pokora bila kao ona koja je rastu\u017eila Isusa! On i nama poru\u010duje: \u00bbne budite smrknuti kao licemjeri. Izobli\u010duju lica da poka\u017eu ljudima kako poste\u00ab (Mt<\/em>\u00a06, 16). Neka radije s lica zra\u010di radost, neka se \u0161iri miomiris slobode, neka se oslobodi ona ljubav koja sve \u010dini novim, po\u010dev\u0161i od onog najmanjeg i najbli\u017eeg. To se mo\u017ee dogoditi u svakoj kr\u0161\u0107anskoj zajednici.<\/p>\n U mjeri u kojoj \u0107e ova korizma biti vrijeme obra\u0107enja, \u010dovje\u010danstvo koje luta osjetit \u0107e da\u0161ak kreativnosti: bljesak\u00a0nove nade<\/em>. \u017delim vam re\u0107i isto ono \u0161to sam rekao mladima s kojima sam se pro\u0161loga ljeta susreo u Lisabonu: \u00bbTra\u017eite i riskirajte, tra\u017eite i riskirajte. U ovom povijesnom \u010dasu izazovi su ogromni, jecaji bolni. Pro\u017eivljavamo tre\u0107i svjetski rat koji se vodi u dijelovima. Osmjelimo se gledati na na\u0161 svijet ne kao da je na umoru, nego u procesu ra\u0111anja, ne na kraju, nego na po\u010detku velikog novog poglavlja povijesti. A za to je potrebna hrabrost\u00ab (Obra\u0107anje studentima<\/em>, 3. kolovoza 2023.). To je hrabrost obra\u0107enja, izlaska iz ropstva. Vjera i ljubav to dijete nadu dr\u017ee za ruku. U\u010de ga hodati i, istodobno, ono njih vu\u010de naprijed [1].<\/p>\n Blagoslivljam sve vas i va\u0161 korizmeni hod.<\/p>\n Rim, Sveti Ivan Lateranski, 3. prosinca 2023., Prva nedjelja do\u0161a\u0161\u0107a.<\/p>\n FRANJO<\/p>\n<\/div>Podijeli s drugima!<\/h4>