U 9:45 sati, kardinal Kevin Farrell, komornik Apostolske komore, objavio je smrt pape Franje iz Doma svete Marte sljede\u0107im rije\u010dima:<\/p>\n
\u201ePredraga bra\u0107o i sestre, s dubokom \u017ealo\u0161\u0107u moram objaviti smrt na\u0161ega Svetog Oca Franje. U 7:35 ovog jutra, rimski biskup Franjo vratio se u ku\u0107u O\u010devu. Cijeli je svoj \u017eivot posvetio slu\u017eenju Gospodinu i Njegovoj Crkvi. U\u010dio nas je kako vjerno, hrabro i univerzalnom ljubavlju \u017eivjeti evan\u0111eoske vrijednosti, osobito u korist najsiroma\u0161nijih i najisklju\u010denijih. S neizmjernom zahvalno\u0161\u0107u za njegov primjer pravog u\u010denika Gospodina Isusa, povjeravamo du\u0161u pape Franje beskrajnoj milosrdnoj ljubavi Boga Jedinoga i Trojedinoga.\u201d<\/p>\n
Nakon odreknu\u0107a Benedikta XVI., kardinali su u srijedu 13. o\u017eujka 2013., na dvama jutarnjim glasovanjima i skrutinijima koji su uslijedili, za novog, 266. papu izabrali nadbiskupa Buenos Airesa kardinala Jorgea Marija Bergoglija kao prvog rimskog biskupa iz Latinske Amerike, prvog isusovca i prvoga koji je\u00a0nakon to\u010dno 1100 godina\u00a0uzeo novo papinsko ime, Franjo.<\/p>\n
Nakon \u0161to se toga 13. o\u017eujka u 19:05 nad Sikstinskom kapelom pojavio bijeli dim te nakon ve\u0107 opjevanih rije\u010di kardinala proto\u0111akona, a bio je to kardinal Jean-Luis Tauran: \u201eAnnuntio vobis gaudium magnum: habemus Papam!\u201c, i nakon \u0161to je odmah potom obznanio njegovo ime: \u201eEminentissimum ac reverendissimum dominum, dominum Georgium Marium, Sanctae Romanae Ecclesiae Cardinalem Bergoglio, qui sibi nomen imposuit Franciscum\u201c (\u201eJavljam vam veliku radost: imamo Papu! Preuzvi\u0161enoga i prepo\u0161tovanoga gospodina Jorgea Marija, kardinala svete Rimske Crkve Bergoglia, koji je sebi izabrao ime Franjo\u201c), na Trgu sv. Petra u Vatikanu zavladala je velika radost i i\u0161\u010dekivanje njegove pojave.<\/p>\n
A onda se okupljenima i cijelome svijetu, koji je s velikom pozorno\u0161\u0107u putem medija pratio izbor novog pape, obratio Franjo znakovitim i pomalo neo\u010dekivanim na\u010dinom i rije\u010dima: \u201eBra\u0107o i sestre, dobra ve\u010der! Vi znate da je du\u017enost konklave bila dati Rimu biskupa. \u010cini se da su moja bra\u0107a kardinali oti\u0161li po njega gotovo na kraj svijeta. No tu smo\u2026 Zahvaljujem vam na prihva\u0107anju. Rimska biskupijska zajednica ima svojega biskupa. Hvala! A prije svega \u017eelio bih izmoliti molitvu za na\u0161ega biskupa u miru, Benedikta XVI. Molimo svi zajedno za njega da ga Gospodin blagoslovi i Gospa \u010duva!\u201c<\/p>\n
Potom se novi Papa zajedno s vjernicima pomolio u ti\u0161ini i nastavio: \u201eA sada zapo\u010dinjemo taj put: biskup i narod. Taj put Rimske Crkve koja predsjeda u ljubavi svim Crkvama. Put je to bratstva, ljubavi i povjerenja me\u0111u nama. Molimo uvijek za nas: jedni za druge. Molimo za \u010ditav svijet da vlada veliko bratstvo. \u017delim da vam ovaj put Crkve koji danas zapo\u010dinjemo i u kojemu \u0107e mi pomagati moj kardinal vikar, koji je ovdje prisutan, bude plodonosan za evangelizaciju ovoga tako lijepoga grada. Sada \u0107u podijeliti blagoslov, ali prije toga vas molim za jednu uslugu: prije no \u0161to biskup blagoslovi narod, molim vas da vi zamolite Gospodina da blagoslovi mene: bit \u0107e to molitva naroda koji moli blagoslov za svojega biskupa. U ti\u0161ini molite za mene.\u201c<\/p>\n
Ve\u0107 u tim spontanim, iz srca izre\u010denim porukama bile su nazna\u010dene mnoge bitne sastavnice pontifikata pape Franje – obi\u010dnim pozdravom \u201edobra ve\u010der\u201c \u017eeli nazna\u010diti da razumije svakodnevicu te da joj daje va\u017eno mjesto u svome i u slu\u017eenje Crkve. Nazivaju\u0107i se \u201erimskim biskupom\u201c ne dokida papinsko prvenstvo ve\u0107 nagla\u0161ava biskupski kolegijalitet te otvara vrata ekumenskome dijalogu. Rije\u010dju \u201eput\u201c ve\u0107 je tada nazna\u010dio da \u0107e \u017eeljeti Crkvu na putu prema \u010dovjeku te \u0107e i sam na tome putu uporno ustrajavati, a rije\u010dju \u201eveliko bratstvo\u201c nazna\u010dit \u0107e osobito svoj me\u0111ureligijski dijalog i dijalog u korist svjetskoga mira. Novi se rimski biskup, koji u nastupnome govoru sam za sebe ka\u017ee da dolazi \u201es kraja svijeta\u201c, na neki na\u010din vra\u0107a istim putem koji je njegova obitelj 1929. g. prevalila u suprotnom smjeru ukrcav\u0161i se u Genovi na brod prema Argentini.<\/p>\n
Djetinjstvo i mladena\u010dke godine<\/strong><\/p>\n Jorge Mario Bergoglio ro\u0111en je 17. prosinca 1936. kao prvo od petero djece oca Marija Giuseppea Francesca i majke Regine Marie Sivori. \u017divjeli su u \u010detvrti Flores u Buenos Airesu, glavnom gradu Argentine. Trenutci zajedni\u0161tva bili su vezani i za njegovanje obiteljskih korijena u razgovoru na pijemontskom narje\u010dju, \u010dime je Jorge Mario ostao trajno povezan s Italijom, zemljom svoga podrijetla. Osim igrom, djetinjstvo Jorge Marija je od malena bilo obilje\u017eeno ku\u0107nim obvezama u kojima je rado sudjelovao jer se kroz to o\u010ditovalo zajedni\u0161tvo u kojem je u\u017eivao.<\/p>\n Od 1943. do 1948. godine Jorge Mario poha\u0111ao je Osnovnu \u0161kolu Antonio Cervino, a po njezinom zavr\u0161etku zapo\u010deo je srednjo\u0161kolsko obrazovanje. Nakon toga se upisao na Tehni\u010dko-industrijski institut specijaliziran za prehrambenu kemiju, a paralelno uz srednjo\u0161kolsko obrazovanje po\u010deo je raditi u tvornici tekstila, na \u010demu je uvijek ostao zahvalan svome ocu. Uvijek se s ponosom i rado\u0161\u0107u osvr\u0107e na svoju pro\u0161lost i govori kako je zahvalan ocu \u0161to ga je poslao raditi jer je to imalo va\u017enu ulogu u njegovu odgoju: \u201eJako sam zahvalan ocu \u0161to me je poslao raditi. Rad je jedna od stvari koja mi je u \u017eivotu najvi\u0161e dobra donijela, a osobito taj laboratorij gdje sam vidio sve dobre i lo\u0161e strane svakog ljudskog pregnu\u0107a.\u201c<\/p>\n Jo\u0161 kao mladi\u0107 osobito je volio igrati nogomet i ko\u0161arku. Svoje pak kuharske sposobnosti, kasnije u \u017eivotu, prakticirao je kao odgojitelj i rektor kolegija M\u00e1ximo u San Miguelu, u kojem je \u017eivio. Budu\u0107i da nedjeljom nije dolazila kuharica, Jorge Mario je sam kuhao studentima. Uz odgovornost prema obitelji, obrazovanju i poslu, nije zanemario vjerski rast i sakramentalni \u017eivot te je, stoga, redovito poha\u0111ao \u017eupu San Jose de Flores u kojoj je slavio sakramente.<\/p>\n Odluka za sve\u0107eni\u0161tvo<\/strong><\/p>\n Taj tihi hod vjere i pouzdanja u Boga u jednom trenutku bio je osobito zna\u010dajan jer je shvatio da ostatak svoga \u017eivota \u017eeli apsolutno posvetiti slu\u017ee\u0107i Bogu i Crkvi kao sve\u0107enik, kroz sakrament svetoga reda. A odluka se zbila posve nenadano, tijekom ispovijedi. Kasnije, ve\u0107 kao kardinal, prisje\u0107a se tih doga\u0111aja u jednom intervjuu: \u201eZa vrijeme te ispovijedi dogodilo mi se ne\u0161to posve neobi\u010dno, ne znam \u0161to, ali ne\u0161to \u0161to mi je promijenilo \u017eivot. Rekao bih ne\u0161to kao da su me zasko\u010dili dok sam spavao na stra\u017ei. Bilo je to iznena\u0111enje, zadivljenost jednim susretom i postao sam svjestan \u0161to me \u010deka. To je vjerni\u010dko iskustvo: zadivljenost zbog susreta s nekim tko te \u010deka. Od toga trenutka Bog mi je postao onaj tko me pretekao. Ti ga tra\u017ei\u0161, a on je prvi tebe na\u0161ao. Ti ga \u017eeli\u0161 susresti, a on prvi dolazi ususret.\u201c<\/p>\n No, jo\u0161 su potrajale paralelne \u010detiri godine studija i rada u laboratoriju za analizu, a potom je uslijedila i te\u0161ka upala plu\u0107a koja je bila opasna po \u017eivot. Morao je na operaciju te su mu odstranili gornji dio desnog plu\u0107nog krila. Iz razdoblja bolnog i mukotrpnog lije\u010denja nakon operacije prisje\u0107a se samo utje\u0161ne i sna\u017ene rije\u010di jedne redovnice: \u201eNasljeduje\u0161 Isusa.\u201c Kasnije je iz tog iskustva izvukao pouku: \u201eBol sama po sebi nije krjepost, ali krjepostan mo\u017ee biti na\u010din na koji ju se prihva\u0107a. Pozvani smo na puninu i sre\u0107u, a u toj nas potrazi bol ograni\u010dava. Zbog toga \u010dovjek u potpunosti shva\u0107a smisao patnje kroz patnju Boga koji se rodio kao Krist.\u201c<\/p>\n Sve to jo\u0161 je vi\u0161e osna\u017eilo Jorgeovu odluku kojom je, nakon \u0161to je diplomirao kemijsku tehnologiju, odlu\u010dio stupiti u Villa Devoto, biskupijsko sjemeni\u0161te u Buenos Airesu. Nekoliko mjeseci kasnije, 11. o\u017eujka 1958. godine pre\u0161ao je u novicijat Dru\u017ebe Isusove. Prije negoli je bio zare\u0111en za sve\u0107enika, poslan je u \u010cile gdje je stekao osnovna znanja iz humanisti\u010dkih znanosti.<\/p>\n Sve\u0107eni\u010dko re\u0111enje – studij – mladi isusova\u010dki provincijal<\/strong><\/p>\n Po povratku u Argentinu 1963. godine diplomirao je filozofiju na Filozofskom fakultetu u San Miguelu, a dana 13. prosinca 1969. godine, uz blagoslov i podr\u0161ku obitelji, kona\u010dno je primio sakrament svetoga reda. Godinu dana kasnije, 1970., diplomirao je i teologiju, a potom je poslan u \u0160panjolsku u Alcal\u00e0 de Henares da ondje provede zavr\u0161no razdoblje novicijata. Kasnije je i sam bio u\u010ditelj isusova\u010dkih novaka u Villa Barilariju na Teolo\u0161kom fakultetu u San Joseu i rektor istoimenog velikog kolegija.<\/p>\n Dana 22. travnja 1973. godine polo\u017eio je do\u017eivotne zavjete, a ve\u0107 u srpnju iste godine izabran je za provincijala Dru\u017ebe Isusove u Argentini. Slu\u017ebu provincijala vr\u0161io je \u0161est godina. Godine 1986. otac Bergoglio poslan je u Njema\u010dku na poslijediplomski studij u kojem je \u017eelio istra\u017eiti misao Romana Guardinija. U Njema\u010dkoj se zadr\u017eao kra\u0107e vrijeme te se ponovno vratio u Argentinu, gdje je vodio kolegij \u201eSalvatore\u201c u Buenos Airesu i obavljao slu\u017ebu duhovnika i ispovjednika u \u017eupi u Cordobi. \u017dupljani su ga poznavali kao \u010dovjeka dubokog siroma\u0161tva, velikog molitelja, \u010dovjeka nade i kao u\u010denu osobu koja se odlikuje intuitivnom inteligencijom.<\/p>\n Pomo\u0107ni biskup i nadbiskup Buenos Airesa<\/strong><\/p>\n Osim \u017eupljana, darovitosti oca Jorgea Marija osobito je poznavao i cijenio tada\u0161nji nadbiskup Buenos Airesa kardinal Antonio Quarracino, koji ga je htio pridru\u017eiti drugoj dvojici svojih pomo\u0107nih biskupa, H\u00e9ctoru Rub\u00e9nu Agueru i Rub\u00e9nu Oscaru Frassiji. Tako je papa Ivan Pavao II., na kardinalov prijedlog, potpisao Bergogliovo imenovanje za pomo\u0107nog biskupa Buenos Airesa, te je za biskupa posve\u0107en 27. lipnja 1992. godine. Samo godinu dana kasnije, 1993. godine, kardinal Quarracino imenovao ga je i za svoga generalnog vikara. U me\u0111uvremenu, kako je kardinal po\u010deo osje\u0107ati da mu se zdravstveno stanje pogor\u0161ava, pokrenuo je postupak za Bergogliovo promaknu\u0107e u koadjutora s pravom naslije\u0111a, tako da nakon njegove smrti mo\u017ee biti uzdignut na \u010delo nadbiskupije. Tako je 3. lipnja 1997. godine Bergoglio imenovan nadbiskupom koadjutorom, a nakon nepunih devet mjeseci i smrti kardinala Quarracina, 28. velja\u010de 1998. g. postao je prvi isusovac na \u010delu kurije u Buenos Airesu.<\/p>\n Od samih po\u010detaka Bergogliova slu\u017eba je bila pro\u017eeta njegovim vlastitostima – ponizno\u0161\u0107u i raspolo\u017eivo\u0161\u0107u. Biskupijski sve\u0107enici imali su njegov telefonski broj i mogli su ga zvati u bilo koje vrijeme za pomo\u0107, savjet ili rje\u0161enje nekog problema. Stalno je odlazio u pohode crkvama koje su se nalazile pod njegovom jurisdikcijom kako bi hrabrio sve\u0107enike da osjete blizinu svoga biskupa. Mo\u017ee se re\u0107i da je on sam bio prvi primjer \u201epastira koji miri\u0161u po ovcama\u201c, na koji kao biskup i kasnije kao papa, poziva bra\u0107u sve\u0107enike. Jedan od detalja koji govore o brizi, blizini i slu\u017eenju biskupa Bergoglia je taj da je znao preno\u0107iti u nekoj \u017eupi i bdjeti nad bolesnim sve\u0107enikom.<\/p>\n Kardinal i Papa s teologijom nade i naroda<\/strong><\/p>\n Na konzistoriju u Vatikanu 21. velja\u010de 2001. godine papa Ivan Pavao II. imenovao je nadbiskupa Bergoglia kardinalom, a on je tu slu\u017ebu prihvatio u jo\u0161 ve\u0107oj skromnosti. Na istu skromnost i razboritost pozvao je sve vjernike koji su \u017eeljeli do\u0107i u Rim da bi ga pozdravili na ceremoniji primanja znakova kardinalske slu\u017ebe, sa zamolbom da novac koji su namijenili za put radije daju siroma\u0161nima. Uz ove specifi\u010dnosti kardinala Bergoglia, koje su kasniji klju\u010d \u010ditanja i razumijevanja njegovih gesta kao pape, stoji i to da nije podlegao svjetovnosti i povlasticama koje mogu pratiti slu\u017ebu kardinala, nego je svoju slu\u017ebu nastavio u poniznosti i jednostavnosti.<\/p>\n Tako je, primjerice, odbio stanovati u otmjenoj nadbiskupskoj pala\u010di u Olivosu blizu predsjedni\u010dke rezidencije i ostao je \u017eivjeti u skromnom stanu u buenosaire\u0161koj kuriji. Tako\u0111er, umjesto da se koristi slu\u017ebenim automobilom s osobnim voza\u010dem, nastavio je putovati autobusom ili podzemnom \u017eeljeznicom gdje mu se svatko mogao obratiti. I odje\u0107a mu je bila ista kao prije – obi\u010dna reverenda, a za kardinalsko ruho dao je prekrojiti ono koje je pripadalo njegovom prethodniku.<\/p>\n Sve do Biskupske sinode odr\u017eane u Argentini u listopadu 2001. godine, ujedno krizne godine za Argentinu, konkretan lik i djela argentinskog kardinala nisu bili poznati me\u0111u crkvenim dostojanstvenicima s ostalih pet kontinenata. Ta Biskupska sinoda u svojim dokumentima opisala je mnoge vidove ne\u010duvene krize koja je vladala Argentinom te tako navodi \u201e\u2026magijsku zamisao dr\u017eave, neodgovorno tro\u0161enje zajedni\u010dkog novca, ekstremni liberalizam i tiranija tr\u017ei\u0161ta, utaje poreza, manjak po\u0161tivanja zakona, kako u njihovu obdr\u017eavanju tako i u njihovu dono\u0161enju i primjeni, gubitak osje\u0107aja za posao.\u201c<\/p>\n Na Sinodi je nadbiskup New Yorka kardinal Edward Michael Egan nakon rasprave trebao podnijeti referat o temi\u00a0Biskup – slu\u017eitelj evan\u0111elja Isusa Krista za nadu svijeta, no zbog sve\u010danosti odavanja po\u010dasti \u017ertvama pokolja poznatog teroristi\u010dkog napada na tornjeve blizance 11. rujna 2001. godine na njegovo mjesto kao pomo\u0107ni relator imenovan je upravo kardinal Bergoglio. U izlaganju o spomenutoj temi, koje je odr\u017eao sinodskim ocima, oslikan je lik biskupa kakvoga Crkva treba u vr\u0161enju svojeg poslanja na po\u010detku tre\u0107eg tisu\u0107lje\u0107a.<\/p>\n Biskup je \u201eBo\u017eji \u010dovjek koji kro\u010di sa svojim narodom, \u010dovjek zajedni\u0161tva i misionarstva, \u010dovjek nade, slu\u017eitelj evan\u0111elja za nadu svijeta. Znamo da \u010ditav svijet te\u017ei toj \u201anadi koja ne posti\u0111uje\u2018 (Rim 5, 5), zato biskup mora biti propovjednik nade koja se ra\u0111a iz Kristova kri\u017ea.\u201c Biskup, dakle, mora biti bliz onima koji su na rubu dru\u0161tva i kojima je svijet marginalizirao svaku nadu. Svojim misijskim duhom i apostolskom odva\u017eno\u0161\u0107u du\u017ean je ulijevati nadu jer koliko se sam biskup nada toliko i prima. \u201eSvaka biskupova pastoralna aktivnost bez nade je neplodna\u201c, re\u0107i \u0107e. Biskup pred svijetom mora navije\u0161tati utjelovljenog Boga u Kristu koji je Bog s ljudskim licem, tj. Bog koji je s nama. Upravo takva sigurnost vjere i navje\u0161taja, raspolo\u017eivost i velikodu\u0161no prihva\u0107anje, mo\u017ee pobuditi i stvoriti nadu u drugima. \u010cvrsto uvjerenje da Bog hodi sa svojim narodom te da mu uvijek budi nadu, da je on Bog nje\u017enosti i milosr\u0111a ve\u0107 ga je i u prija\u0161njoj konklavi istaknula kao ozbiljnoga kandidata za nasljednika Ivana Pavla II., no nakon odreknu\u0107a Benedikta XVI. izbor je bio i brz i relativno lagan: Jorge Mario Bergolio izabran je za novoga rimskog biskupa te je, na iznena\u0111enje mnogih, ali znakovito, promi\u0161ljeno i s razlogom, uzeo ime Franjo.<\/p>\n Put Crkve pape Franje – misijska duhovnost i otvorenost za druge<\/strong><\/p>\n Kada papa Franjo govori o izazovima Crkve, nema posebnog mjesta za klerike i laike, nego govori o isku\u0161enjima s kojima se u kontekstu globalizirane kulture suo\u010davaju pastoralni djelatnici, dakle svi koji rade u Crkvi – od biskupa pa do najni\u017eih i najskrivenijih crkvenih slu\u017ebi. Budu\u0107i da je po\u010detak Franjina pontifikata obilje\u017een\u00a0Godinom vjere, koju je proglasio njegov prethodnik Benedikt XVI., papa Franjo postoje\u0107e isku\u0161enje pastoralnih djelatnika argumentira upravo na temelju apostolskog pisma\u00a0Porta fidei. Koriste\u0107i sliku zatvorenih i zaklju\u010danih vrata srca pastoralnih djelatnika, Papa poku\u0161ava slikovito prikazati egzistencijalnu stvarnost same Crkve, odnosno upozoriti na problem nedostatka misijske duhovnosti \u010diji je uzrok u nedostatku vjere same Crkve. Put vjere zapo\u010dinje kr\u0161tenjem, ali vjera nije gotova stvar, ona je zalaganje iz dana u dan, trajni hod i gradnja odnosa s Bogom. Nu\u017eno je, dakle, otvoriti vrata srca da bi vrata vjere – koja su sam Isus Krist – ispunila svaku na\u0161u nadu, otklonila strah, nesigurnost, te dala hrabrosti i snagu svjedo\u010denja po Duhu Svetomu.<\/p>\n Vra\u0107aju\u0107i se neprestano na evan\u0111elje, Papa kazuje: \u201eOtvoriti vrata srca, kao \u0161to su u\u010dinili u\u010denici iz Emausa, mole\u0107i ga da ostane s nama da bismo mogli pro\u0107i kroz vrata vjere te da nas sam Gospodin dovede do shva\u0107anja razloga zbog kojih vjerujemo, da bismo poslije i\u0161li i navije\u0161tali ga. Vjera pretpostavlja dono\u0161enje odluke da budemo s Gospodinom da bismo s njime \u017eivjeli i dijelili ga s bra\u0107om.\u201c Prema tome, temelj misijskog i evangelizacijskog poslanja jest obnova susreta s Isusom Kristom koji preobra\u017eava, koji poma\u017ee izi\u0107i iz vlastite nesigurnosti, straha i individualizma. Na taj na\u010din, bez obzira na svijet koji katkad \u0161iri razo\u010daranje i nepovjerenje prema poruci evan\u0111elja, Crkva ostaje vjerna svom kr\u0161\u0107anskom identitetu. Ona je pozvana \u017eivjeti sliku kr\u0161\u0107anskih korijena, osobito kroz gorljivost i radost navije\u0161tanja, \u017ertvu, prihva\u0107anje kri\u017eeva, svjedo\u010danstvo, misijski zanos i zajedni\u010dki \u017eivot. Stoga realizam misionarskog navije\u0161tanja i slu\u017eenja pastoralnih djelatnika Papa vidi u teolo\u0161koj sintagmi\u00a0misionari-u\u010denici.<\/p>\n Spomenuta sintagma po\u010diva na djelatnom dinamizmu sada\u0161njega trenutka i biti kr\u0161\u0107ana 21. stolje\u0107a. Drugim rije\u010dima, u\u010denik-misionar jest svaki kr\u0161tenik kojemu je sredi\u0161te Isus Krist, od kojeg dolazi poziv i poslanje prema egzistencijalnim periferijama. U tom kontekstu decentralizacije pojma misionara-u\u010denika, treba i\u0161\u010ditavati i Papin eksplicitni poziv na vjerodostojnost i radikalnost upu\u0107en kompletnoj dana\u0161njoj Crkvi: \u201eIzi\u0111imo, dakle, izi\u0111imo i pru\u017eimo svima \u017eivot Isusa Krista. Ponovit \u0107u i ovdje za \u010ditavu Crkvu (\u2026) dra\u017ea mi je Crkva koja je do\u017eivjela nezgodu, koja je ranjena i prljava zato \u0161to je izi\u0161la na ulice, nego Crkva koja je bolesna zbog zatvorenosti i komocije hvatanja za vlastite sigurnosti. Ne \u017eelim Crkvu koja je zabrinuta za to da bude sredi\u0161te, a naposljetku biva zatvorena u klupko opsesija i procedura\u201c, pi\u0161e u\u00a0Evangelii gaudium.<\/p>\n Protiv duhovne svjetovnosti i trijumfalizma<\/strong><\/p>\n U daljnjem govoru o izazovima u Crkvi papa Bergoglio navodi jedan \u010dimbenik koji se pokazuje presudnim za kr\u0161\u0107anski \u017eivot na\u0161ega vremena, a to je duhovna svjetovnost. Pove\u0107i Papin govor o duhovnoj svjetovnosti pronalazimo u apostolskoj pobudnici\u00a0Evangelii gaudium\u00a0u kojoj iznosi: \u201eDuhovna svjetovnost, skriva se iza privida pobo\u017enosti ili \u010dak ljubavi prema Crkvi, sastoji se u tra\u017eenju ne Gospodinove slave, nego slave ljudske i osobne dobrobiti.\u201c<\/p>\n Prema Papi, \u201erije\u010d je o suptilnom na\u010dinu da se tra\u017ei \u201asvoje, a ne ono \u0161to je Isusa Krista\u2018 (Fil 2, 21).\u201c Kako za sve, tako i za izazov duhovne svjetovnosti, Papa pronalazi utemeljenje u biblijskom tekstu. Konkretno navodi Gospodinovu kritiku upu\u0107enu farizejima koji svojom vjerom i djelima nisu te\u017eili za vje\u010dnom Bo\u017ejom slavom, nego prolaznom ljudskom (usp. Iv 5, 44). Upravo na tragu prepoznate kulture odbacivanja \u010dovjeka u svijetu, Papa duhovnom svjetovno\u0161\u0107u \u017eeli ukazati na prisutnost istog problema u Crkvi, u \u010dijoj je pozadini odba\u010den Bog. Stoga, duhovna svjetovnost prisutna u Crkvi za Papu ima \u201eneusporedivo razornije u\u010dinke od bilo koje svjetovnosti koja je jednostavno moralne naravi.\u201c Nadalje, u sr\u017ei Papina razmatranja o duhovnoj svjetovnosti i potrebi da se Boga stavi na prvo mjesto, stoji povjeravanje: \u201eCrkvu se mo\u017ee \u010duvati, mo\u017ee se za nju brinuti, zar ne? To i trebamo \u010diniti svojim radom. Ali va\u017enije je ono \u0161to \u010dini Gospodin: jedino on mo\u017ee Zloga gledati u lice i pobijediti ga.\u201c<\/p>\n Tek kada Bogu priznamo da je on sam protagonist na\u0161ih djelovanja, to jest da sva slava, \u010dast i hvala pripada njemu, dobit \u0107emo potrebni mir. U to nas papa Franjo uvjerava rije\u010dima: \u201eMir, pravi mir se ne kupuje. On je Bo\u017eji dar. Njegov dar Crkvi. Da bi ga dobili, kr\u0161\u0107ani trebaju povjeravati Crkvu Bogu, mole\u0107i ga da se za nju brine i da je brani od zasjeda Zloga koji \u010dovjeku nudi druk\u010diji mir, svjetovni, a ne pravi mir.\u201c<\/p>\n Osim nedostatka misijske duhovnosti i prisutnosti duhovne svjetovnost, u sredi\u0161tu Papina razmi\u0161ljanja o izazovima Crkve stoji kr\u0161\u0107anski trijumfalizam. U jednoj propovijedi, na temelju odlomka iz Evan\u0111elja po Marku koje opisuje Isusov put s u\u010denicima prema Jeruzalemu gdje ga \u010deka osuda i smrt (usp. Mk 10, 32 – 45), papa Franjo razmatra i poistovje\u0107uje tada\u0161nje Isusove u\u010denike s dana\u0161njim u\u010denicima, vjernicima. Opisuje kako su u trenutku kada je Krist bio pred ispunjenjem svojega poslanja, u\u010denici raspravljali o ure\u0111enju Crkve i tko je me\u0111u njima najve\u0107i. Imali su, naime, neko svoje vi\u0111enje Crkve i kraljevstva Bo\u017ejega koje nije odgovaralo Isusovom navje\u0161taju. Upravo u slici odbacivanja osude, muke i kri\u017ea krije se kr\u0161\u0107anski trijumfalizam. Danas tako\u0111er, naglasio je Papa, \u201epostoji opasnost da podlegnemo napasti kr\u0161\u0107anstva bez kri\u017ea, kr\u0161\u0107anstva na pola puta. To je napast. (\u2026) Ho\u0107emo trijumf, a da ne po\u0111emo na kri\u017e.\u201c<\/p>\n Papa nade<\/strong><\/p>\n Polaze\u0107i od koncilskog nauka da su \u201eradost i nada, \u017ealost i tjeskoba ljudi na\u0161ega vremena, osobito siroma\u0161nih i svih koji trpe, jesu radost i nada, \u017ealost i tjeskoba tako\u0111er Kristovih u\u010denika te nema ni\u010dega uistinu ljudskoga a da ne bi na\u0161lo odjeka u njihovu srcu\u201c (GS, 2), odnosno da Crkva treba biti prisno povezana s cijelom obitelji naroda, papa Franjo svoju papinsku slu\u017ebu razumije kao bliskost odnosa Crkve i svijeta. Tim je lak\u0161e razumjeti nastojanja pape Franje koji neprestano poziva na dijalog, zajedni\u0161tvo, kulturu susreta, gradnju mostova, odgovornost jednih za druge, izla\u017eenje Crkve iz same sebe prema Kristu i prema bli\u017enjemu, osobito prema onima koji su na periferiji. Tako\u0111er, ukazivanjem na krizu koja dana\u0161njeg \u010dovjeka baca u o\u010daj, strah, zatvorenost, isklju\u010denost od Crkve i svijeta, Papa zapravo otvara obzorje nade koju nitko ne mo\u017ee ukrasti.<\/p>\n Briga za one koji \u017eive na periferiji<\/strong><\/p>\n Od samog po\u010detka Papa u sredi\u0161te svoga pontifikata stavlja brigu za siroma\u0161ne. S pravom se mo\u017ee re\u0107i da se radi o kontinuitetu s onim \u0161to je jo\u0161 kao biskup Buenos Airesa govorio i \u010dinio. Odabirom i obja\u0161njavanjem imena\u00a0Franjo\u00a0ukazao je da \u017eeli \u201esiroma\u0161nu Crkvu za siroma\u0161ne\u201c, koja zapo\u010dinje svjedo\u010denjem evan\u0111elja, radosne vijesti, to jest Krista. Papino zalaganje za siroma\u0161ne, posebice za izbjeglice, nije povezano s ideologijom, nego je vra\u0107eno evan\u0111eoskom temelju. Za kr\u0161\u0107ane, dakle, opredjeljenje i briga za siroma\u0161ne, rubne, napu\u0161tene, izbjeglice i obespravljene nije tek stvar izbora, nego isklju\u010divo vjere u Krista koji je sam postao siroma\u0161an i koji je uvijek bio blizak siroma\u0161nima i isklju\u010denima.<\/p>\n U prvom poglavlju apostolske pobudnice\u00a0Evangelii gaudium\u00a0papa Franjo pi\u0161e: \u201eCrkva \u201aizlaska\u2018 Crkva je otvorenih vrata. Izi\u0107i prema drugima da bi se do\u0161lo do ljudskih periferija ne zna\u010di bezglavo i besciljno tr\u010dati za svijetom \u2026 Crkva je pozvana da uvijek bude O\u010dev otvoren dom.\u201c U temelju Papinog govora o izla\u017eenju prema periferijama stoji Bog i njegovo izla\u017eenje iz samoga sebe da bi do\u0161ao me\u0111u nas (usp. Fil 2,6 – 8).<\/p>\n Jasno je vidljivo da u pozadini Papinog govora o izla\u017eenju prema periferijama stoji govor o misijskom poslanju: \u201eMisijsko djelovanje \u201ajo\u0161 je i danas najve\u0107i izazov za Crkvu\u2018 i \u201apitanje misije mora biti na prvome mjestu.\u2018\u201c Poziv da se iza\u0111e unato\u010d rizicima, papa Franjo obja\u0161njava rije\u010dima: \u201e\u2026Dra\u017ea mi je Crkva koja je do\u017eivjela nezgodu, nego Crkva koja je bolesna zbog zatvorenosti i komocije hvatanja za vlastite sigurnosti.\u201c On \u017eeli Crkvu koja izlazi, koja se daje, zala\u017ee za kulturu susreta (ne odbacivanja), koja ide ususret \u010dovjeku, mladima, starima, drugim narodima, siroma\u0161nima, marginaliziranima.<\/p>\n Protiv ekonomije isklju\u010divanja, odbacivanja i socijalne nejednakosti<\/strong><\/p>\n Apostolska pobudnica\u00a0Evangelii gaudium, koja je posve\u0107ena evangelizaciji, glavno je polazi\u0161te u kojem Papa iznosi izazove suvremenog svijeta, s namjerom da se bolje razumije stvarnost u kojoj Crkva evangelizira. Njegova kritika je uvijek u pozitivnom tonu, s tendencijom ohrabrenja i vra\u0107anja radosti evangelizacije.<\/p>\n Upravo te stranice pobudnice, u kojima Papa progovara o ekonomiji, privukle su veliku pozornost, ali i kritike svijeta i Crkve. \u201eKao \u0161to zapovijed: \u201aNe ubij!\u2018 postavlja jasnu granicu da bi se o\u010duvala vrijednost ljudskog \u017eivota, danas moramo tako\u0111er re\u0107i \u201ane\u2018 ekonomiji isklju\u010divanja i nejednakosti. Ta ekonomija ubija. Kako je mogu\u0107e da nije vijest da je stari besku\u0107nik na ulici umro od hladno\u0107e, a da je vijest da je vrijednost burze pala za dva boda? To je isklju\u010divanje\u201c, pi\u0161e Papa koji se o\u0161tro protivi ekonomiji isklju\u010divanja, toliko da ju uspore\u0111uje s ubojstvom, jer ide protiv dostojanstva ljudske osobe, ide za tim da obezvrijedi, odbaci \u010dovjekov \u017eivot, da ga podredi novcu i materijalizmu, da mu oduzme njegovu izvornu vrijednost dara dana \u0161estoga kao vrhunca svega Bo\u017ejega stvorenja. \u017divot ljudi postao je pro\u017eet ekonomizmom i ravnanjem po zakonima gospodarstva.<\/p>\n Mno\u0161tvo ljudi je isklju\u010deno iz dru\u0161tvenog i kulturalnog \u017eivota, potisnuto na rub dru\u0161tva, bez rada, budu\u0107nosti, osnovnih egzistencijalnih uvjeta, uskra\u0107enog \u0161kolovanja, te ih se jo\u0161 smatra kao teret i pogibelj za \u017eivotni stil nekolicine bogatih! Papa Franjo vi\u0161e ne prokazuje iskori\u0161tavanje radnika kao\u00a0Rerum novarum\u00a0u vrijeme Lava XIII., nego isklju\u010denost mnogih pojedinaca iz aktivnoga dru\u0161tva, iz svijeta rada, iz perspektivne budu\u0107nosti, a \u0161to u njima stvara osje\u0107aj da su beskorisni; osim toga, isti\u010de \u010dinjenicu da se osobe iskori\u0161tava i onda odbacuje, stvaraju\u0107i upravo \u201ekulturu odbacivanja\u201c. S druge strane mo\u017eemo re\u0107i da nas postoje\u0107a kultura blagostanja \u010dini neosjetljivima za sudbinu onih koji \u017eive u neima\u0161tini. Nema potrebne empatije i pomo\u0107i prema potla\u010denima, nego, naprotiv, ra\u0111a se egoizam i globalizacija ravnodu\u0161nosti.<\/p>\n Drugo glavno obilje\u017eje dana\u0161njeg razvijenog gospodarstva i dru\u0161tva je idolopoklonstvo novca, nastalo kao posljedica nov\u010danog imperijalizma. Dana\u0161nji je \u010dovjek \u017ertvovan idolima zarade i potro\u0161nje, \u010dime se stvorila kultura odbacivanja. Ta kultura postaje zajedni\u010dki mentalitet koji sve zara\u017eava. Prvi primjer kulture odbacivanja upravo je u odbacivanju samog \u010dovjeka. Ljudski \u017eivot, osobu, vi\u0161e se ne do\u017eivljava kao primarne vrijednosti.<\/p>\n Govor pape Franje o izazovima svijeta ne staje samo na govoru o ekonomiji isklju\u010divanja i idolopoklonstvu novca, nego obuhva\u0107a i socijalnu nejednakost koja je korijen nepravde u gospodarskom sustavu. Na tom tragu, Papa posvje\u0161\u0107uje da nije jedini problem socijalne nejednakosti to \u0161to poti\u010de na nasilje onih koji su isklju\u010deni iz sustava, ve\u0107 to \u0161to se zlo ukorijenilo u strukture dru\u0161tva jer je dru\u0161tveni i gospodarski sustav u samom korijenu nepravedan, korumpiran.<\/p>\n Zadatak je, stoga, svih kr\u0161\u0107anskih vjernika pomagati siroma\u0161nima i isklju\u010denima da budu potpuno uklju\u010deni u dru\u0161tvo. Nu\u017eno je ukloniti strukturne uzroke siroma\u0161tva, promicati cjeloviti razvoj siroma\u0161nih i odba\u010denih, te \u010diniti svakodnevne geste solidarnosti. U obra\u0107anju svjetskim poduzetnicima, vladarima i zakonodavcima Papa kazuje da trebaju rasti u solidarnosti i s dare\u017eljivo\u0161\u0107u slu\u017eiti potrebitima. Nije dovoljno samo osigurati hranu, nego pru\u017eiti napredak u raznovrsnim dobrima koja uklju\u010duju odgoj, zdravstvenu skrb, te poticanje na kulturu rada s mogu\u0107no\u0161\u0107u zaposlenja, a ne davanja socijalne pomo\u0107i. Papin poziv i nada upu\u0107ena politi\u010darima je da preuzmu odgovornost prema dobru svih, tj. dobru cijeloga svijeta, a ne da se brinu samo za svoj do\u017eivotni prihod ili ponovni mandat. Cilj je, dakle, socijalna pravednost i ekonomija bla\u017eenstva, a ne ekonomija isklju\u010divanja i apsolutna autonomija tr\u017ei\u0161ta i financijskih \u0161pekulacija koja se stavlja iznad \u010dovjeka.<\/p>\n Pontifikat ekumenizma i me\u0111ureligijskoga dijaloga<\/strong><\/p>\n Papa Franjo vrlo mnogo \u010dini i na ekumenskom pribli\u017eavanju razjedinjenih kr\u0161\u0107ana u svijetu, na poseban na\u010din pribli\u017eavanju katolika i pravoslavaca. Tako\u0111er, njegovi susreti s poglavarima i \u010dlanovima drugih nekr\u0161\u0107anskih religija, osobito \u017eidovstva i islama, znak su nade u \u0161irenje bratstva i dijaloga. Specifi\u010dnost pape Franje nije u pozivu na samo izvanjskom susretu jednih s drugima, nego unutarnjim putem \u017eeli do\u0107i do zajedni\u0161tva i mira.<\/p>\n Neposredno nakon \u0161to je izabran za papu, u svom prvom susretu s predstavnicima Crkava i crkvenih zajednica papa Franjo dao je do znanja da nastavlja putem Drugog vatikanskog sabora i svojih prethodnika, zauzimaju\u0107i se za ekumenizam koji predstavlja odgovor na molitvu Gospodina Isusa da \u201esvi budu jedno, da bi svijet uzvjerovao\u201c (Iv 17, 21). Shva\u0107anju tog jedinstva kojemu treba voditi ekumenski put, papa Franjo na posve osoban na\u010din dao je novo vi\u0111enje i novi poticaj. On polazi od po\u010detaka Crkve i pitanja papinog primata nazivaju\u0107i se rimskim biskupom. Zatim govori o ekumenizmu mu\u010deni\u0161tva 21. stolje\u0107a kao poticaju za me\u0111usobni susret i izgradnju zajedni\u0161tva u sada\u0161njosti te, kao ekumensku perspektivu budu\u0107nosti, iznosi teolo\u0161ku formulu\u00a0jedinstvo u razli\u010ditosti.<\/p>\n Isti\u010du\u0107i i nazivaju\u0107i se rimskim biskupom, papa Franjo ne odstupa od u\u010denja Katoli\u010dke Crkve prema kojemu je ujedno i Petrov nasljednik. U svojoj prvoj enciklici,\u00a0Lumen fidei, to i potvr\u0111uje rije\u010dima: \u201eU svrhu slu\u017eenja jedinstvu vjere i njezinog preno\u0161enja u cjelovitom obliku, Gospodin je dao Crkvi dar apostolskog naslije\u0111a. Po tom se naslije\u0111u jam\u010di kontinuitet spomena Crkve i mogu\u0107e je sa sigurno\u0161\u0107u crpiti s \u010distog izvora iz kojeg vjera izvire. Jamstvo povezanosti s izvorom pru\u017eaju, dakle, \u017eive osobe, na na\u010din koji odgovara \u017eivoj vjeri koju Crkva prenosi. Ona po\u010diva na vjernosti svjedoka izabranih od Gospodina za tu zada\u0107u. Zbog toga u\u010diteljstvo stalno govori u poslu\u0161nosti onoj prvoj Rije\u010di na kojoj se temelji vjera; ono je pouzdano zbog svojeg pouzdanja u rije\u010d koju slu\u0161a, \u010duva i izla\u017ee.\u201c<\/p>\n Kada je u jednom intervjuu njegov redovni\u010dki subrat otac Sparado, uputio Papi vrlo eksplicitno i zahtjevno pitanje: \u201eKako skladno pomiriti Petrov primat i sinodalnost? Kako to ostvariti u praksi, tako\u0111er u ekumenskoj perspektivi?\u201c, Papa je dao iscrpan odgovor, smatraju\u0107i da je potrebna promjena metodologije sinode, jer je ova sada\u0161nja vrlo stati\u010dna. Tek tada bi sinoda imala i ekumensku vrijednost, posebno s bra\u0107om pravoslavcima od kojih se mnogo mo\u017ee nau\u010diti o zna\u010denju biskupske kolegijalnosti i tradiciji sinodalnosti. Papa Franjo \u017eeli pokrenuti raspravu, napor oko zajedni\u010dkog promi\u0161ljanja, \u017eeli pokrenuti sinodalnost, ba\u0161 kako je to bilo prisutno u prvim stolje\u0107ima Crkve prije raskola izme\u0111u Istoka i Zapada.<\/p>\n Vrativ\u0161i se na spomenuti izraz\u00a0rimski biskup, mo\u017ee se zaklju\u010diti da je nakana pape Franje bila da ga unese u na\u010din razmi\u0161ljanja \u010ditave Crkve da bi se otvorila prema periferijama ekumenizma: \u201eNazivaju\u0107i tako samoga sebe, papa Franjo je s pogledom na Crkve Istoka dao jasan ekumenski znak koji je za ekumenskoga patrijarha Bartolomeja bio dovoljan razlog da 19. o\u017eujka 2013. godine sudjeluje u javnom uvo\u0111enju u papinsku slu\u017ebu\u201c, ka\u017ee kardinal Walter Kasper.<\/p>\n Progoni kr\u0161\u0107ana diljem svijeta, a na poseban na\u010din na Srednjem istoku, nezaobilazna su tema u Papinim govorima i javnim nastupima. Jasno je da papa Franjo nije prvi koji je po\u010deo govoriti o ekumenizmu mu\u010denika, ali ono \u0161to je njegova specifi\u010dnost jest usredoto\u010denost na mu\u010denike 21. stolje\u0107a. Diljem svijeta mnogi pripadnici razli\u010ditih kr\u0161\u0107anskih Crkava ili crkvenih zajednica pola\u017eu svoje \u017eivote samo zato \u0161to su Kristovi u\u010denici. Unutar tog konteksta itekako ima smisla govoriti o ekumenizmu mu\u010denika, to jest o kr\u0161\u0107anima koji su svojom mu\u010deni\u010dkom smr\u0107u ostvarili ekumenizam, jedinstvo krvi.<\/p>\n \u201ePatnje kr\u0161\u0107ana u proteklim desetlje\u0107ima donijele su jedinstven i neprocjenjiv doprinos i jedinstvu izme\u0111u Kristovih mu\u010denika. Kao \u0161to je u anti\u010dkoj Crkvi krv mu\u010denika postala sjeme novih kr\u0161\u0107ana, tako je i u ovim na\u0161im danima krv mnogih mu\u010denika postala sjeme jedinstva. Ekumenizam patnje, ekumenizam i mu\u010deni\u0161tvo, ekumenizam krvi mo\u0107an je poziv na dugi hod stazom pomirenja izme\u0111u Crkava, s odlukom i predanjem s povjerenjem u djelovanje Duha\u2026\u201c Papa ovime \u017eeli naglasiti da je nu\u017eno uzdignuti se iznad podjela i razlika te svoj pogled usmjeriti prema kr\u0161\u0107anima koji pate, jer za progonitelje mi nismo podijeljeni (nismo katolici, pravoslavni, luterani), nego smo u\u010denici Kristovi, kr\u0161\u0107ani i to je ekumenizam krvi koji danas \u017eivimo.<\/p>\n Jedinstvo u pomirenoj razli\u010ditosti<\/strong><\/p>\n Papa je viziju o tome kakvo bi jedinstvo me\u0111u kr\u0161\u0107anima u budu\u0107nosti trebalo biti podr\u017eao u teolo\u0161koj formuli: jedinstvo u pomirenoj razli\u010ditosti! Papa, naime, polazi od djelovanja Duha Svetoga. \u201eAko stvarno vjerujemo u slobodno i velikodu\u0161no djelovanje Duha Svetoga, koliko stvari mo\u017eemo nau\u010diti jedni od drugih! Nije rije\u010d samo o tome da primamo informacije o drugima da bismo ih bolje upoznali, ve\u0107 da saberemo ono \u0161to je Duh posijao u njima tako\u0111er kao dar za nas\u201c, isti\u010de u govoru 2014. godine.<\/p>\n Sli\u010dne misli Papa je ponovio u govoru upu\u0107enom \u010dlanovima Katoli\u010dkog bratstva karizmatskog saveza zajednica i sljedbenika u listopadu 2014.: \u201eJedinstvo u razli\u010ditosti. Uniformnost nije katoli\u010dka, nije kr\u0161\u0107anska\u2026 Isti \u0161to \u010dini razli\u010ditost jest isti \u0161to potom \u010dini jedinstvo: Duh Sveti. \u010cini dvije stvari: jedinstvo u razli\u010ditosti. Jedinstvo nije uniformalnost, nije nu\u017eno sve \u010diniti zajedno niti misliti na isti na\u010din, niti izgubiti identitet. Jedinstvo u razli\u010ditosti jest upravo suprotno: prepoznati i s rado\u0161\u0107u prihvatiti razli\u010dite darove koje Duh Sveti daje svakomu i staviti ih na slu\u017ebu svima u Crkvi. (\u2026) Jedinstvo je znati slu\u0161ati, prihvatiti razlike, imati slobodu druk\u010dijeg mi\u0161ljenja i izraziti ga! S punim po\u0161tovanjem za drugoga koji je moj brat. Nemojte imati straha od razlika!\u201c<\/p>\n \u0160to je nova unio papa Franjo u me\u0111ureligijskom dijalogu<\/strong><\/p>\n U stavljanju naglaska na koncilski postulat dijaloga, koji tra\u017ei mir i pravednost, stoji sr\u017e Papina govora u zauzetosti novoga dru\u0161tvenog stanja: \u201eStav otvorenosti u ljubavi i istini mora karakterizirati dijalog s vjernicima nekr\u0161\u0107anskih vjeroispovijesti, usprkos raznim preprekama i te\u0161ko\u0107ama, osobito oblicima fundamentalizma s obiju strana. Taj je me\u0111ureligijski dijalog nu\u017ean uvjet za mir u svijetu i zato je to obveza za kr\u0161\u0107ane kao i za ostale vjerske zajednice.\u201c Svaki oblik zajedni\u0161tva (bilo da se radi o obiteljskom, dru\u0161tvenom, crkvenom) pretpostavlja dijalog, a prvo svjedo\u010danstvo dijaloga pronalazimo upravo u Bibliji u Knjizi Postanka kada se Bog obra\u0107a \u010dovjeku (usp. Post 1, 28). Upravo na temelju dijaloga i odnosa \u010dovjeka s Bogom proizlazi potreba za odnosom i dijalogom \u010dovjeka s \u010dovjekom i kompletno stvorenim svijetom.<\/p>\n U\u00a0Evangelii gaudium\u00a0Papa dublje obja\u0161njava smisao dijaloga. \u201eDijalog je mnogo vi\u0161e od preno\u0161enja neke istine. Izvire iz zadovoljstva govora i oboga\u0107uje one koji jedno drugomu izra\u017eavaju ljubav putem rije\u010di.\u201c Radi se, naime, o na\u010dinu u kojem se osobe iskreno i s po\u0161tovanjem, uzajamnim slu\u0161anjem, daruju u dijalogu koji ih oboga\u0107uje. \u201eDijalog nastaje iz po\u0161tovanja prema drugome, iz uvjerenja da nam drugi ima \u0161to re\u0107i; on pretpostavlja prostor koji \u0107emo u svojim srcima osloboditi za druga\u010dija stajali\u0161ta, mi\u0161ljenja i prijedloge. Pravi dijalog podrazumijeva iskreno prihva\u0107anje, a ne apriorno osu\u0111ivanje. Potrebno je znati sru\u0161iti ograde, otvoriti vrata doma i ponuditi ljudsku toplinu.\u201c Time dolazimo do izvora koji za Papu pretpostavlja svaku otvorenost prema dijalogu, a to je \u010dovjekova nutrina, odnosno srce. Tek kada prepoznamo drugoga kao brata i kada \u201eu srcu ostavimo mjesta za brata\u201c, stvaramo mogu\u0107nost ostvarenja dijaloga, prihva\u0107anje dostojanstva, solidarnosti, ljubavi i mira. Ovaj poziv nade na ostvarenje i \u017eivljenje blizine drugoga papa Franjo upu\u0107uje ne samo pojedincima, nego \u010ditavoj Crkvi.<\/p>\n U obra\u0107anju pape Franje pripadnicima razli\u010ditih religijskih tradicija osobito je va\u017eno njegovo shva\u0107anje i odnos prema dvjema monoteisti\u010dkim religijama – \u017eidovstvu i islamu. Vrijedno je istaknuti postojanje pojedina\u010dnih prijateljskih odnosa i susreta izme\u0111u pape Franje i pripadnika spomenutih religija. Papa u\u010di da Crkva sa \u017eidovskim narodom ima poseban odnos, smatraju\u0107i ga narodom Saveza i dr\u017ee\u0107i \u201enjegovu vjeru svetim korijenom vlastitoga kr\u0161\u0107anskog identiteta (usp. Rim 11, 16 – 18).\u201c<\/p>\n Prema tomu, papa Franjo poziva kr\u0161\u0107ane da \u017eidovstvo ne smatraju stranom religijom potrebnom obra\u0107enja jer i \u017didovi i kr\u0161\u0107ani vjeruju u jednoga Boga koji djeluje u povijesti, prihva\u0107aju\u0107i zajedni\u010dku objavljenu svetopisamsku rije\u010d. U\u00a0Evangelii gaudium\u00a0po tom pitanju jo\u0161 preciznije iznosi: \u201ePremda su neka kr\u0161\u0107anska uvjerenja za \u017eidovstvo neprihvatljiva i Crkva se ne mo\u017ee odre\u0107i navije\u0161tanja Isusa kao Gospodina i Mesije, postoji bogata komplementarnost koja nam omogu\u0107uje da zajedno \u010ditamo tekstove \u017eidovske Biblije i da jedni drugima poma\u017eemo u pronicanju u bogatstva Bo\u017eje rije\u010di, kao i da dijelimo ista eti\u010dka uvjerenja i zajedni\u010dku brigu za pravednost i razvoj naroda.\u201c<\/p>\n Za papu Franju polazi\u0161te je upravo me\u0111usobno po\u0161tovanje i uva\u017eavanje pojedina\u010dnih me\u0111ureligijskih identiteta jer samo prihva\u0107anjem vrjednota \u017eidovstva, Crkva mo\u017ee ostati oboga\u0107ena. Me\u0111utim, poziv na dijalog o zajedni\u010dkim i razli\u010ditim kulturalnim i religioznim tradicijama nije dostatan, ve\u0107 je potreban konkretan doprinos u ostvarenju zajedni\u010dkog dobra, dobra siromaha, slabih, patnika, zajedni\u010dko slu\u017eenje pravednosti, pomirenju i miru.<\/p>\n Primje\u0107ujemo da su Papine nakane upu\u0107ene kr\u0161\u0107anima jednako upu\u0107ene i \u017eidovskom narodu koji mu je posebno na srcu. Iz ljubavi i solidarnosti mnogo se dobra mo\u017ee u\u010diniti za siroma\u0161ne i slabe, za one koji trpe, koji tra\u017ee potporu pravednosti, te promicanje pomirenja i mira. Osim sa \u017eidovstvom, veliku va\u017enost pronalazimo i u dijalogu s islamskim vjernicima, osobito s onima koji \u017eive u zemljama kr\u0161\u0107anske tradicije.<\/p>\n Islamski vjernici, priznaju\u0107i Abrahamovu vjeru, s nama se \u201eklanjaju Bogu jedinome i milosrdnome, koji \u0107e suditi ljude na sudnji dan.\u201c Kao i kr\u0161\u0107ani \u201euvjereni su da njihov \u017eivot u cjelini pripada Bogu i da je za Boga. Uvi\u0111aju tako\u0111er potrebu da odgovore Bogu s jednim eti\u010dkim zauzimanjem i milosr\u0111em prema siroma\u0161nima.\u201c Upravo takav odnos \u010dovjeka, utemeljen na odnosu s Bogom, poma\u017ee u dijalo\u0161kim nastojanjima izme\u0111u islama i kr\u0161\u0107anstva.<\/p>\n U\u00a0Zajedni\u010dkoj izjavi, potpisanoj od strane pape Franje i ekumenskog patrijarha Bartolomeja I., pronalazimo stranice koje tako\u0111er govore o va\u017enosti dijaloga s islamom, koji treba biti utemeljen na me\u0111usobnom po\u0161tivanju i prijateljstvu. U toj\u00a0Izjavi\u00a0dvojica poglavara smatraju da dijalog, ako je nadahnut upravo na zajedni\u010dkim vrjednotama i bratskim osje\u0107ajima, mo\u017ee dovesti do zajedni\u010dkih nastojanja u ja\u010danju pravde i \u0161irenju mira.<\/p>\n U tom kontekstu, osvr\u0107u se i na konkretnu situaciju krvavih sukoba i patnje kr\u0161\u0107ana i muslimana na Bliskom i Srednjem istoku. Papa napominje da bi kr\u0161\u0107ani morali s ljubavlju i po\u0161tovanjem prihvatiti doseljenike islamske vjeroispovijesti, da bi mogli \u017eivjeti svoju vjersku slobodu u zapadnim zemljama. Istovremeno se zala\u017ee i moli pripadnike islamske vjeroispovijesti da se kr\u0161\u0107anima u isto\u010dnim zemljama osigura vjerska sloboda i \u017eivot u miru.<\/p>\n Ne treba zaboraviti da je papa Franjo, unato\u010d svim nastojanjima, svjestan te\u017eine ostvarenja me\u0111ureligijskog dijaloga za koji je, u odnosu na ekumenizam, potrebno mnogo vi\u0161e hrabrosti. Bez obzira na to, Papa ne odustaje od ljudi, od onoga dobroga i lijepoga u njima, od temeljnih eti\u010dkih na\u010dela, istine, od komunikacije s onima koji nisu na\u0161e vjeroispovijesti, a vrhunac takovoga Papinog zauzimanja je i\u00a0Dokument o ljudskome bratstvu za mir u svijetu i zajedni\u010dki su\u017eivot, koju je 4. velja\u010de 2019. godine zajedno s velikim imamom Al-Azhara Ahmad Al-Tayyebom potpisao u Abu Dhabiju u \u010dijem se Uvodu isti\u010de: \u201eIz na\u0161ih bratskih i otvorenih rasprava te iz susreta punog nade u svijetlu budu\u0107nost za sva ljudska bi\u0107a rodila se ideja ovog\u00a0Dokumenta o ljudskom bratstvu. To je iskreno i ozbiljno osmi\u0161ljeni dokument pripremljen kao zajedni\u010dka izjava dobrih i iskrenih te\u017enji. Dokument poziva sve osobe koje u svojim srcima imaju vjeru u Boga i vjeru u ljudsko bratstvo da se ujedine i rade zajedno da bi ovaj\u00a0Dokument\u00a0novim generacijama postao vodi\u010d prema kulturi uzajamnog po\u0161tovanja svjesnih velike bo\u017eanske milosti koja sva ljudska bi\u0107a \u010dini bra\u0107om i sestrama.\u201c<\/p>\n Ta zauzetost za sveop\u0107e bratstvo papu Franju je vodila i u pisanju te objavljivanju socijalne enciklike\u00a0Fratelli tutti\u00a0(Svi smo bra\u0107a), objavljene 2020. godine. U toj enciklici papa Franjo, slijede\u0107i evan\u0111eosku slobodu i nadahnu\u0107e sv. Franje,\u00a0na neposredan i sebi vlastiti na\u010din, poziva sve ljude na prijateljstvo i sveop\u0107e bratstvo, \u017eele\u0107i da ljubav me\u0111u ljudima nadi\u0111e svekolike zemljopisne i prostorne prepreke.<\/p>\n Enciklika je objavljena u jeku pandemije koronavirusne bolesti, \u0161to joj daje dodatnu aktualnost. Papa u njoj progovara o univerzalnoj dimenziji bratske ljubavi i njezinoj otvorenosti svima te svoje \u017eelje sa\u017eeo u poruku: \u201eNudim ovu socijalnu encikliku kao svoj skroman doprinos daljnjem promi\u0161ljanju u nadi da \u0107emo se, suo\u010deni s dana\u0161njim poku\u0161ajima odbacivanja i ignoriranja drugih, pokazati sposobnima odgovoriti novim snom o bratstvu i dru\u0161tvenom prijateljstvu koji ne\u0107e ostati samo na rije\u010dima\u201c (FT, 6).<\/p>\n Kler i Crkva<\/strong><\/p>\n Razmi\u0161ljaju\u0107i o sve\u0107enicima kao onima koji na poseban na\u010din uprisutnjuju Krista u Crkvi i svijetu kroz sakrament svetoga reda, Papa ih poziva na veliku odgovornost i opasnost od klerikalizma i karijerizma. Svojim nastojanjima Papa \u017eeli vratiti izvorni smisao i zna\u010daj sve\u0107enika u Crkvi, \u010dija je istinska vlast slu\u017eiti, a ne biti slu\u017een. Uzor je u Gospodinu koji poziva na slu\u017eenje, ali ne samima sebi nego drugima (usp. Iv 10, 11). Sna\u017enu poruku o ulozi sve\u0107enika i biskupa u Crkvi papa Bergoglio izrekao jo\u0161 davne 2001. godine na Biskupskoj sinodi u Argentini. Prema toj poruci, sve\u0107enik prije svega treba biti Bo\u017eji \u010dovjek, \u010dovjek zajedni\u0161tva i misionarstva, \u010dovjek nade i slu\u017eitelj evan\u0111elja za nadu svijeta. Treba kro\u010diti sa svojim narodom, biti sve\u0107enik s mirisom ovaca, a nadasve milosrdni sve\u0107enik po uzoru na samo milosr\u0111e koje je Isus Krist.<\/p>\n Sve\u0107enici s mirisom ovaca<\/strong><\/p>\n Prvo hrvatsko izdanje knjige govora i homilija pape Franje\u00a0Ne dajte da vam ukradu nadu\u00a0posve\u0107uje pozornost njegovu stupanju na Petrovu stolicu. Tako se u jednoj od spomenutih homilija papa Franjo upe\u010datljivim rije\u010dima obratio svojoj bra\u0107i sve\u0107enicima: \u201eTo vas molim: budite pastiri s \u201amirisom ovaca\u2018, neka se to osje\u0107a.\u201c Ovim rije\u010dima \u017eelio je naglasiti neodvojivu povezanost sve\u0107enika-pastira s njegovim stadom, odnosno vjernicima. No, da bi ovaj Papin slikoviti govor bio \u0161to jasniji, potrebno je sagledati ga u kontekstu uloge i zna\u010denja poziva pastira.<\/p>\n U knjizi\u00a0Crkva milosr\u0111a, stoga, pi\u0161e: \u201ePozvani smo i postavljeni za pastire, ne od samih sebe, ve\u0107 od Gospodina i ne zato da slu\u017eimo sebi samima, ve\u0107 stadu koje nam je povjereno, slu\u017eiti mu sve dotle da smo spremni polo\u017eiti \u017eivot poput Krista, dobrog pastira (usp. Iv 10, 11).\u201c Bog je uvijek prvi, on poziva: \u201eNe izabraste vi mene, nego ja izabrah vas\u201c (Iv 15, 16). Tako se i dana\u0161nji pastiri svakoga dana trebaju pouzdati u milost i snagu koja dolazi od Gospodina, preuzeti odgovornost i kro\u010diti ispred stada, ali tako\u0111er usred i iza stada. Drugim rije\u010dima, sve\u0107enici trebaju biti pastiri koji hode sa svojim stadom i u svojem stadu. Na taj na\u010din izbje\u0107i \u0107e rak karijerizma i pokazati da su sve\u0107enici u\u010ditelji i odgojitelji svoga naroda ne samo rije\u010dju, nego prije svega konkretnim svjedo\u010denjem \u017eivota. Samo oni koji istinski prate svoje vjernike na njihovu putu (kao i sve one koji \u0107e se obratiti), mogu s njima dijeliti radost i nadu, te\u0161ko\u0107e i trpljenja, kao bra\u0107a i prijatelji, ali jo\u0161 vi\u0161e kao oci koji su kadri slu\u0161ati, shva\u0107ati, usmjeravati, ljubiti.<\/p>\n Franjina Crkva milosr\u0111a i nje\u017enosti<\/strong><\/p>\n Otajstvo Bo\u017ejeg milosr\u0111a oduvijek je bila sredi\u0161nja tema u propovijedanju i djelovanju pape Franje, a osobito za vrijeme njegova pontifikata. Polaze\u0107i upravo od ovog na\u0161eg vremena i slike ranjenog \u010dovje\u010danstva koje ne zna kako lije\u010diti te rane ili smatra da ih se uop\u0107e ne mo\u017ee lije\u010diti, Papa nastoji osvijetliti lice Crkve koja ljudima ne spo\u010ditava njihove slabosti, nego ih lije\u010di lijekom milosr\u0111a.<\/p>\n Mo\u017eemo re\u0107i da ranjenom \u010dovje\u010danstvu \u017eeli pokazati maj\u010dinsko i nje\u017eno lice Crkve, one koja ne \u010deka da ranjeni pokucaju na njezina vrata, nego da im sama ide ususret tra\u017ee\u0107i ih na ulici i skrbe\u0107i se za njih. Stoga, da bi Crkvu jo\u0161 vi\u0161e potaknuo na autenti\u010dan \u017eivot koji ispovijeda i navije\u0161ta milosr\u0111e, papa Franjo proglasio je\u00a0Izvanredni jubilej milosr\u0111a\u00a0rije\u010dima: \u201eLice milosr\u0111a nebeskoga Oca je Isus Krist. Otajstvo kr\u0161\u0107anske vjere kao da je sa\u017eeto u tim rije\u010dima. Milosr\u0111e je postalo \u017eivo, vidljivo i dosegnulo je svoj vrhunac u Isusu iz Nazareta. (\u2026) Tko vidi njega, vidi Oca (usp. Iv 14,9).\u201c Upravo u ovoj slici Isusa Krista i njegovu odnosu prema grje\u0161nicima sadr\u017ean je temeljni poziv upu\u0107en sve\u0107enicima ispovjednicima danas: da izi\u0111u prema svima i da im pristupaju s milosr\u0111em.<\/p>\n Franjina Crkva \u017eeli biti prepoznatljiva, prije no po bilo \u010demu drugom, kao ku\u0107a milosr\u0111a, koja u dijalogu izme\u0111u slabosti ljudi i Bo\u017eje strpljivosti poma\u017ee prona\u0107i \u201edobru vijest\u201c velike kr\u0161\u0107anske nade.<\/p>\n Briga za stvoreni svijet<\/strong><\/p>\n Dana 24. svibnja 2015. papa Franjo potpisao je svoju novu encikliku\u00a0Laudato si\u2018, koja je odmah izazvala veliki odjek, pohvale, ali i veliko protivljenje neoliberalisti\u010dkih multikompanija. Rije\u010d je o enciklici koja u sredi\u0161te postavlja pitanje: kakav svijet \u017eelimo predati onima koji \u0107e do\u0107i poslije nas?<\/p>\n Enciklika je dobila naziv po zazivu sv. Franje: Hvaljen budi, Gospodine moj (Laudato si\u2018,\u00a0mi\u2018\u00a0Signore), koji u\u00a0Pjesmi stvorova\u00a0podsje\u0107a na \u010dinjenicu da je zemlja na\u0161 zajedni\u010dki dom i da je poput sestre s kojom dijelim postojanje i poput majke koja nas prima u svoje naru\u010dje. Papa poziva sve da osluhnu zlostavljanje i plja\u010dkanje zemlje te na ekolo\u0161ko obra\u0107enje. On, dodu\u0161e, priznaje da se osje\u0107a sve ve\u0107a svijest i osjetljivost za okoli\u0161, ali istodobno raste i zabrinutost za ono \u0161to se doga\u0111a na\u0161em planetu te svima \u0161alje jasnu poruku da je \u010dovje\u010danstvo jo\u0161 uvijek sposobno za zajedni\u010dku suradnju pri izgradnji na\u0161ega zajedni\u010dkog doma, jer jo\u0161 nije sve izgubljeno.<\/p>\n U vi\u0161e navrata Papa zahvaljuje pojedincima i institucijama, promicateljima koji rade na o\u010duvanju stvorenoga svijeta priznaju\u0107i da su promi\u0161ljanja mnogih znanstvenika, filozofa, teologa kao i dru\u0161tvenih organizacija obogatila Crkvu u pogledu tih pitanja te poziva sve na priznanje bogatstva kojega religije mogu ponuditi cjelovitosti ekologije za puni razvitak ljudskog roda.<\/p>\n Papa mnogih te\u0161ko\u0107a\u00a0– Seksualno zlostavljanje u Crkvi<\/strong><\/p>\n Papa Franjo od samog se po\u010detka susreo s brojnim problemima u Crkvi, od financijskih malverzacija do Rimske kurije, od pretjeranih zahtjeva koji su dolazili iz pokrajinskih Crkava do seksualnog zlostavljanja maloljetnika. Ipak, ovo posljednje zadalo mu je najvi\u0161e brige i glavobolje. U tom je pogledu rezolutno zahtijevao nultu toleranciju prema zlostavlja\u010dima, bilo da su biskupi, sve\u0107enici, redovnici ili redovnice. Godine 2018. i 2019. osobito su bile posve\u0107ene rje\u0161avanju te sablazni. U kolovozu 2018., za posjeta Irskoj i u pokorni\u010dkom duhu Papa moli za opro\u0161tenje, a sljede\u0107e godine poziva sve predsjednike biskupskih konferencija na susret protiv zlostavljanja u Crkvi te izdaje dekret\u00a0Vos estis lux mundi, kojim obvezuje sve klerike i redovni\u0161tvo da prijavljuju seksualna zlostavljanja te ih osloba\u0111a zavjeta \u0161utnje kad su takvi zlo\u010dini u pitanju. U svojim govorima o\u0161tro nastupa protiv zlostavlja\u010da i je li rije\u010d o sve\u0107enicima ili kardinalima, bezrezervno odre\u0111uje najstro\u017ee kazne, tj. otpu\u0161tanje iz sve\u0107eni\u010dke slu\u017ebe.<\/p>\n Papa obnove, inicijativa i pokazivanja gesta ljubavi<\/strong><\/p>\n Veliku pozornost privukao je papa Franjo odmah na po\u010detku svoga pontifikata kad je nastavio \u017eivjeti u Domu sv. Marte, zajedno s ostalim sve\u0107enicima i gostima, koriste\u0107i jedan apartman za svoj \u017eivot i rad, odbijaju\u0107i se preseliti u renesansne i barokne glomazne i luksuzne prostore Papinske pala\u010de. U tome gostinjcu \u017eivi obi\u010dnim \u017eivotom, jedu\u0107i s ostalim stanarima, dru\u017ee\u0107i se i razgovaraju\u0107i s namjernicima.<\/p>\n No, on je papa koji je pokrenuo i va\u017ene promjene. Zapo\u010deo je reformu Rimske kurije te je 19. o\u017eujka 2022., na svetkovinu sv. Josipa za\u0161titnika Crkve, objavio Apostolsku konstituciju\u00a0Predicate evangelium\u00a0(Propovijedajte evan\u0111elje) kojom je ta reforma dovr\u0161ena. Dokumentom koji je stupio na snagu na svetkovinu Pedesetnice, 5. lipnja iste godine, a kojim je zamijenjena apostolska konstitucija\u00a0Pastor Bonus\u00a0sv. Ivana Pavla II. iz 1988. godine, zavr\u0161ena je reforma Rimske kurije. Tom konstitucijom papa Franjo potvr\u0111uje cjelokupnu strukturu i zada\u0107e Dr\u017eavnog tajni\u0161tva. Glavne novosti odnose se na prija\u0161nje kongregacije i vije\u0107a koji \u0107e se ubudu\u0107e zvati dikasteriji (uredi).<\/p>\n Apostolska konstitucija nudi neke va\u017ene novosti: voditelji u dikasterijima u budu\u0107nosti mogu biti i laici, i mu\u0161karci i \u017eene, a rimski biskup sam vodi jedan dikasterij, onaj za evangelizaciju naroda. Ubudu\u0107e \u0107e svaki zaposlenik ili poglavar dikasterija morati oti\u0107i u mirovinu najkasnije do 80. godine – s iznimkom samog pape. Postojat \u0107e i Dikasterij za slu\u017ebu milosr\u0111a, a Dikasteriju za evangelizaciju se daje istaknuta uloga promicanja svijesti i odgovornosti za misionarski \u017eivot kod svih kr\u0161tenika. Ustanovio je Tajni\u0161tvo za gospodarstvo i prvi put najavio ustanovu generalnog revizora u \u010demu se poslu\u017eio iskustvom dr\u017eavnih zajednica. Sna\u017eno je zahvatio u ozdravljenje i reformu upravljanja tzv. Vatikanskom bankom. Ukinuo je naslov Papinskoga protonotara, a titulu monsinjora ograni\u010dio je na 65 godina.<\/p>\n U Asizu je 2013. godine pred kardinalima pozvao Crkvu na put siroma\u0161tva trajno tematiziraju\u0107i siroma\u0161tvo i socijalnu pravdu, te je ustanovio i\u00a0Svjetski dan siromaha\u00a0koji se slavi pretposljednje nedjelje u liturgijskoj godini. U zauzimanju za siroma\u0161ne nije se libio kritizirati neoliberalni dru\u0161tveni model koji gazi pojedince i proizvodi uvijek nove i nove siromahe.<\/p>\n Jo\u0161 uvijek vrlo sna\u017eno zvu\u010de njegovi: \u201eNe ekonomiji koja ubija! Ne ekonomiji isklju\u010divanja! Ne novom idolopoklonstvu novca! Ne socijalnoj nejednakosti koja ra\u0111a nasilje! Ne egoisti\u010dnoj mlitavosti! Ne duhovnoj svjetovnosti!\u201c A: \u201eDa izazovu misijske duhovnosti! Da novim odnosima koje je donio Krist!\u201c<\/p>\n Posje\u0107ivao je zatvore i prao zatvorenicima noge na Veliki \u010detvrtak, pozivao je siroma\u0161ne za svoj stol u Vatikanu i s njima jeo, primao rastavljene i ponovno vjen\u010dane te im krstio djecu i s njima razgovarao, saslu\u0161ao mnoge \u017ertve pedofilije, a svoja apostolska putovanja uglavnom je usmjerio prema dalekim i malenim zemljama, s uglavnom katoli\u010dkom manjinom. Osobito se sna\u017eno zauzimao za izbjeglice i migrante, a trajno \u0107e biti zapam\u0107en njegov posjet Lampedusi na po\u010detku pontifikata, 8. srpnja 2013. godine.<\/p>\n U svojim homilijama, katehezama i nagovorima sna\u017eno i razumljivo, zauzeto i \u010dovjeku blisko, na suvremeni je na\u010din progovarao ljudskome srcu i pribli\u017eavao mu Evan\u0111elje. Posebno su zapam\u0107ene njegove kateheze na praznome Trgu sv. Petra u Vatikanu za vrijeme pandemije koronavirusne bolesti kao i njegove dnevne homilije u kapeli Doma sv. Marte.<\/p>\n U svojim nastupima u svjetskim sredi\u0161tima sna\u017eno je kritizirao gomilanje otpada kao posljedicu globalizirane ravnodu\u0161nosti ne libe\u0107i se ulaziti u pitanja tehnolo\u0161kog napretka i gospodarskog rasta s moralnog i eti\u010dkog zrenika. Bezbroj puta zalo\u017eio se za nenasilno rje\u0161avanje sukoba, trajno pozivaju\u0107i na mir (Ukrajina, Irak, Sirija, Palestina, afri\u010dke i ju\u017enoameri\u010dke zemlje u kojima vlada nasilje), a posredovao je i u pribli\u017eavanju SAD-a i Kube.<\/p>\n Kritizirao je crkvenu samodostatnost i samozadovoljstvo Rimske kurije, nabrajaju\u0107i petnaest njezinih bolesti, te se trajno zalagao za apostolski \u017ear i otvoren govor u Crkvi. U dvije sinode o obitelji poku\u0161ao je, barem na primjeru Amazonije, rije\u0161iti problem nedostatka sve\u0107enika time da se rede\u00a0viri probati\u00a0– o\u017eenjeni mu\u0161karci, a od 2014. godine htio je pomaknuti s mrtve to\u010dke i pitanje primanja sakramenata rastavljenih i ponovno civilno vjen\u010danih bra\u010dnih parova. U pogledu homoseksualnih odnosa davao je izjave koje ih ne osu\u0111uju, ali je sna\u017eno osudio poba\u010daj te nastavio tradicionalni nauk Crkve o kontracepciji te o neprihvatljivosti re\u0111enja \u017eena<\/p>\n Crkvi je odredio put sinodalnosti koja jo\u0161 uvijek traje, ve\u0107em uklju\u010divanju laika u njezina tijela, a posebice \u017eena te je prvi Papa koji je jednu \u017eenu imenovao podtajnicom Biskupske sinode te jo\u0161 dvije u Dikasterij za imenovanje biskupa. U Lundu je sudjelovao na obilje\u017eavanju 500. obljetnice reformacije Martina Luthera, posje\u0107ivao je d\u017eamije i sinagoge te gajio prijateljske odnose s predstavnicima drugih religija. Posje\u0107ivao je UN i Europski parlament, ali nije zaboravio ni svoju pijemontsku rodbinu. Papa Franjo je papa na putu prema \u010dovjeku i svijetu!<\/p>\n Papa sinodalnosti Crkve<\/strong><\/p>\n Sinodalnost je kao na\u010din rje\u0161avanja stanovitih otvorenih pitanja u Crkvi prisutna od njezinih po\u010detaka, bolje re\u010deno od apostolskih vremena. Osobito je bila za\u017eivjela u 4. i 5. stolje\u0107u, da bi onda u 2. tisu\u0107lje\u0107u, posebice na Zapadu i u Rimokatoli\u010dkoj Crkvi ostala u drugome planu. Ponovno ju je potaknuo Drugi vatikanski sabor, odnosno koncilski papa Pavao VI. U Katoli\u010dkoj Crkvi do sada je odr\u017eano 15 \u0161to op\u0107ih \u0161to izvanrednih sinoda, a sazivali su ih sve pape, Pavao VI., Ivan Pavao II., Benedikt XVI. i sada\u0161nji papa Franjo.<\/p>\n Prema kanonskom pravu, sinoda je \u201eskup\u0161tina biskupa izabranih iz raznih krajeva svijeta koji se sastaju u odre\u0111ena vremena da bi unaprje\u0111ivali tijesnu povezanost s rimskim biskupom i da bi mu savjetima pru\u017eali pomo\u0107 u za\u0161titi i porastu vjere i \u0107udore\u0111a, u obdr\u017eavanju i u\u010dvr\u0161\u0107ivanju duhovne stege i da bi prou\u010davali pitanja koja se odnose na djelovanje Crkve u svijetu\u201c. Sinoda je trajna institucija koju je 1965. osnovao papa Pavao VI. s nakanom da \u0161iri koncilski duh.<\/p>\n Sinoda o sinodalnosti, koju je\u00a0papa\u00a0Franjo\u00a0najavio 10. listopada 2021., a svoj po\u010detak je imala 17. listopada iste godine u partikularnim Crkvama, vi\u0161egodi\u0161nji je, svjetski pothvat tijekom koga su katolici zamoljeni svojim mjesnim biskupijama dostaviti povratne informacije o pitanju: \u201eKako se ostvaruje danas, na razli\u010ditim razinama (od mjesne do sveop\u0107e), taj zajedni\u010dki hod koji omogu\u0107uje Crkvi navije\u0161tati evan\u0111elje u skladu s poslanjem koje joj je povjereno; i koje nas to korake Duh poziva u\u010diniti da bismo rasli kao sinodalna Crkva?\u201c<\/p>\n Sveop\u0107i sinodski proces Katoli\u010dke Crkve pro\u0161ao je kroz tri faze: biskupijsku, nacionalnu i kontinentalnu te je okrunjen globalnim skup\u0161tinama u Vatikanu u listopadu 2023. godine te \u0107e zavr\u0161ni dio biti odr\u017ean u listopadu 2024. godine. Prvotno je bilo planirano da bude okon\u010dana u listopadu 2023., no prema Papinoj odluci, podijeljena je u dva zasjedanja: prvo od 4. do 29. listopada 2023. i drugo tijekom istog mjeseca 2024. Sve pak s ciljem savjetovanja Pape o temi\u00a0Za Sinodalnu Crkvu: zajedni\u0161tvo, sudjelovanje, poslanje.<\/p>\n \u0160to zna\u010di sinodalnost?<\/strong><\/p>\n Me\u0111unarodno teolo\u0161ko povjerenstvo Kongregacije za nauk vjere 2018. definiralo je sinodalnost kao \u201edjelovanje Duha u zajedni\u0161tvu Tijela Kristova i u misionarskom hodu naroda Bo\u017ejeg\u201c. Pripremni dokument za Sinodu (Lineamenta), objelodanjen 2021., opisao je sinodalnost kao \u201eoblik, stil i strukturu Crkve\u201c (br. 2). U tom dokumentu dodaje se da se sinodalnost mo\u017ee shvatiti i kao ne\u0161to \u0161to \u201enije plod izricanja kakvog na\u010dela, kakve teorije ili kakve formule, nego se razvija iz spremnosti da se u\u0111e u dinami\u010dan proces konstruktivna govora ispunjena po\u0161tivanjem i molitvom, proces slu\u0161anja i dijaloga\u201c (Instrumentum Laboris\u00a018). \u201eU korijenu toga procesa krije se prihva\u0107anje, osobno i zajedni\u010dko, ne\u010dega \u0161to je ujedno dar i izazov: biti Crkva sestara i bra\u0107e u Kristu koji slu\u0161aju jedni druge i koji, \u010dine\u0107i to, postupno postaju preobra\u017eeni Duhom\u201c (IL 18).<\/p>\n Papa Franjo, odgovaraju\u0107i na pitanja novinara tijekom leta iz Mongolije za Rim 5. rujna 2023., rekao je da \u201eSinoda nije parlament\u201c i da na \u201eSinodi nema mjesta za ideologiju; ima mjesta za dijalog, uzajamno suo\u010davanje, me\u0111u bra\u0107om i sestrama, i s crkvenim naukom\u201c.<\/p>\n Tri su sveobuhvatna pitanja – u kontekstu promi\u0161ljanja o temi\u00a0zajedni\u0161tvo, poslanje, sudjelovanje, kako je definirano u\u00a0Radnom dokumentu\u00a0(Instrumentum Laboris):<\/p>\n 1. Kako mo\u017eemo potpunije biti znak i oru\u0111e jedinstva s Bogom i jedinstva cijeloga ljudskog roda;<\/p>\n 2. Kako dijeliti darove i zada\u0107e u slu\u017ebi evan\u0111elja? (Suodgovorni u poslanju);<\/p>\n 3. Koji to procesi, strukture i institucije postoje u misionarskoj sinodalnoj Crkvi? (Sudjelovanje, zada\u0107e, odgovornosti i autoritet).<\/p>\n Glavni cilj prve sjednice u listopadu bio je osmisliti plan studija u \u201esinodskom stilu\u201c i nazna\u010diti tko \u0107e biti uklju\u010den u te rasprave, prema\u00a0Radnom dokumentu. Razlu\u010divanje \u0107e biti \u201edovr\u0161eno\u201c na zasjedanju Sinode 2024.<\/p>\n Radni dokument\u00a0na temelju kojega su se vodile rasprave na prvom zasjedanju skup\u0161tine Biskupske sinode predla\u017ee razlu\u010divanje pitanja koja se ti\u010du nekih intrigantnih tema, uklju\u010duju\u0107i: \u0111akonsko re\u0111enje \u017eena, sve\u0107eni\u010dki celibat i pitanje uklju\u010divanja neheteroseksualnih osoba. Dokument tako\u0111er nagla\u0161ava \u017eelju za novim institucionalnim tijelima koja bi omogu\u0107ila ve\u0107e sudjelovanje u dono\u0161enju crkvenih odluka \u201eBo\u017ejeg naroda\u201c. Jedno od predlo\u017eenih pitanja za razlu\u010divanje Biskupske sinode glasi: \u201e\u0160to katolici mogu (ponovno) nau\u010diti iz sinodskog iskustva drugih kr\u0161\u0107ana, kao i iz ekumenskog pokreta? (IL\u00a0B 1.4).<\/p>\n Sinoda kao sastanak biskupa okupljenih na raspravi o temi od teolo\u0161kog ili pastoralnog zna\u010daja slu\u017ei svrsi u pripravi savjetodavnog dokumenta Papi. Prvi put je Biskupska sinoda 2023. uklju\u010divala\u00a0izaslanike s pravom glasa koji nisu biskupi. Gotovo tre\u0107inu od 364 delegata s pravom glasa birao je izravno Papa, uklju\u010duju\u0107i laike, sve\u0107enike, redovnice i \u0111akone. Pedeset i \u010detiri \u010dlana s pravom glasa bile su \u017eene.<\/p>\n Neki od kardinala izrazili su zabrinutost oko tema i na\u010dina kako \u0107e se sinoda odvijati te su iznijeli tzv. \u201edubije\u201c (sumnje) papi Franji na koje je odgovorio.<\/p>\n Nakon zavr\u0161enog prvog dijela Sinode o sinodalnosti 25. listopada 2023. godine upu\u0107en je dokument kao Poruka Bo\u017ejem narodu. U njemu se isti\u010de pro\u017eivljeno zajedni\u0161tvo. \u201eNa mnogo na\u010dina, bilo je to iskustvo bez presedana. Po prvi put, na poziv pape Franje, mu\u0161karci i \u017eene bili su pozvani, temeljem svog kr\u0161tenja, da sjednu za isti stol da bi sudjelovali ne samo u raspravama nego i u glasovanju ove Skup\u0161tine Sinode biskupa. Zajedno, u komplementarnosti na\u0161ih poziva, na\u0161ih karizmi i na\u0161ih slu\u017ebi, intenzivno smo slu\u0161ali Bo\u017eju Rije\u010d i iskustvo drugih. Metodom razgovora u Duhu ponizno smo dijelili bogatstvo i siroma\u0161tvo na\u0161ih zajednica na svim kontinentima, nastoje\u0107i razlu\u010diti \u0161to Duh Sveti danas \u017eeli re\u0107i Crkvi. Tako smo tako\u0111er iskusili va\u017enost promicanja me\u0111usobne razmjene izme\u0111u latinske tradicije i tradicije kr\u0161\u0107anskog Istoka. Sudjelovanje bratskih delegata iz drugih Crkava i crkvenih zajednica duboko je obogatilo na\u0161e rasprave\u201c, ka\u017ee se u tome dokumentu te se isti\u010de da se skup\u0161tina doga\u0111ala u kontekstu svijeta u krizi, skandalozne nejednakosti te ratnoga stanja, velikih i prekobrojnih migracija, sve ve\u0107eg siroma\u0161tva i bujanja korupcije.<\/p>\n \u201eNa poziv Svetoga Oca dali smo va\u017ean prostor \u0161utnji, da bismo potaknuli slu\u0161anje s po\u0161tovanjem i \u017eelju za zajedni\u0161tvom u Duhu me\u0111u nama. Tijekom ekumenskog bdjenja na otvaranju do\u017eivjeli smo kako \u017ee\u0111 za jedinstvom raste u tihoj kontemplaciji Krista raspetoga\u2026 Dan za danom slu\u0161ali smo \u017eurni poziv na pastoralnu i misionarsku preobrazbu. Zato \u0161to je poziv Crkve navije\u0161tati Evan\u0111elje ne usredoto\u010duju\u0107i se na samu sebe, nego stavljaju\u0107i se u slu\u017ebu beskrajne ljubavi kojom Bog ljubi svijet (vidi: Iv 3, 16).<\/p>\n Na pitanje \u0161to o\u010dekuju od Crkve u povodu ove sinode, nekoliko besku\u0107nika koji \u017eive u blizini Trga svetog Petra odgovorili su: \u201eLjubav!\u201c Ta ljubav uvijek mora ostati \u017earko srce Crkve, trojstvena i euharistijska ljubav, kako je Papa podsjetio evociraju\u0107i poruku sv. Terezije od Djeteta Isusa i Svetoga Lica 15. listopada, na polovini puta skup\u0161tine. \u201ePovjerenje\u201c je ono \u0161to nam daje odva\u017enost i unutarnju slobodu koju smo iskusili, ne libe\u0107i se slobodno i ponizno izraziti svoja pribli\u017eavanja i razli\u010ditosti, svoje \u017eelje i pitanja. A sada? Nadamo se da \u0107e mjeseci koji nas dijele od drugog zasjedanja, u listopadu 2024., omogu\u0107iti svima da konkretno sudjeluju u dinamizmu misijskog zajedni\u0161tva nazna\u010denog rije\u010dju \u201esinoda\u201c. Ovo nije ideologija nego iskustvo ukorijenjeno u apostolskoj predaji. Kao \u0161to nas je Papa podsjetio na po\u010detku ovog procesa: \u201eZajedni\u0161tvo i poslanje riskiraju ostati pomalo apstraktni pojmovi ako se ne njeguje crkvena praksa koja izra\u017eava konkretnost sinodalnosti (\u2026), promi\u010du\u0107i stvarnu uklju\u010denost svih\u201c (9. listopada 2021.). Izazova je mnogo, a pitanja su brojna: sa\u017eeto izvje\u0161\u0107e prve skup\u0161tine pojasnit \u0107e postignute to\u010dke dogovora, istaknuti otvorena pitanja i nazna\u010diti kako nastaviti s radom.<\/p>\n Sinoda o sinodalnosti zavr\u0161ena je objavljivanjem zavr\u0161nog dokumenta 26. listopada 2024. godine. Zavr\u0161ni dokument sastoji se od pet dijelova. Prvi dio nosi naslov \u201eSrce sinodalnosti\u201c. Drugi dio, \u201eZajedno, na Petrovoj la\u0111i\u201c posve\u0107en je obra\u0107enju odnosa koji izgra\u0111uju kr\u0161\u0107ansku zajednicu i daju oblik poslanju u pro\u017eimanju poziva, karizmi i slu\u017ebi. Tre\u0107i dio, \u201eNa tvoju Rije\u010d\u201c identificira tri intimno povezane prakse: crkveno razlu\u010divanje, procese dono\u0161enja odluka, kulturu transparentnosti, izvje\u0161\u0107ivanje i evaluaciju. \u010cetvrti dio – \u201eObilan ribolov\u201c – ocrtava na\u010din na koji je mogu\u0107e na nove na\u010dine njegovati razmjenu darova i pro\u017eimanje veza koje nas ujedinjuju u Crkvi, u vremenu u kojem se iskustvo ukorijenjenosti u mjesto radikalno mijenja. Peti dio – \u201eI ja \u0161aljem vas\u201c – dopu\u0161ta pogledati prvi korak koji treba poduzeti: brigu o formaciji svakoga u misijskoj sinodalnosti. Osobito se napominje da je razvoj Dokumenta vo\u0111en evan\u0111eoskim govorom o uskrsnu\u0107u.<\/p>\n Otvaranjem Svetih vrata i misom bdijenja svetkovine Bo\u017ei\u0107a, 24. prosinca 2024. u bazilici sv. Petra, otvorio je redovitu Jubilarnu godinu te joj posvetio temu \u201enade\u201c.<\/p>\n IKA<\/p>\n<\/div>Podijeli s drugima!<\/h4>