PORUKA PAPE LAVA XIV.<\/em><\/strong><\/p>\n ZA IX. SVJETSKI DAN SIROMAHA<\/em><\/strong><\/p>\n XXXIII. Nedjelja kroz godinu<\/em><\/p>\n 16.studenog 2025.<\/em><\/p>\n Ti si, o Gospode, ufanje moje (Ps 71, 5)<\/em><\/strong><\/p><\/h2><\/div><\/div><\/div> \u201eTi si, o Gospode, ufanje moje\u201c (Ps<\/em>71, 5). Te su rije\u010di potekle iz srca koje su sna\u0161le velike nevolje: \u201eTrpljenja mnoga i velika bacio si na me\u201c (r. 20), ka\u017ee psalmist. Du\u0161a mu je, usprkos tome, otvorena i puna povjerenja, jer je nepokolebljiva u vjeri koja prepoznaje Bo\u017eju pomo\u0107 i to ispovijeda: \u201eBudi mi hrid uto\u010di\u0161ta i \u010dvrsta utvrda spasenja\u201c (r. 3). Iz toga izvire nepokolebljivo povjerenje da nada u njega ne razo\u010darava: \u201eTebi se, Gospodine, utje\u010dem, ne daj da se ikada postidim!\u201c (r. 1).<\/p>\n Kad smo u ku\u0161njama na\u0161u nadu o\u017eivljava pouzdana i ohrabruju\u0107a sigurnost Bo\u017eje ljubavi, razlivene u srcima po Duhu Svetome. Stoga ona ne razo\u010darava (usp.\u00a0Rim<\/em>\u00a05, 5), te sveti Pavao mo\u017ee napisati Timoteju: \u201eTa za to se trudimo i borimo jer se pouzdajemo u Boga \u017eivoga\u201c (1 Tim<\/em>\u00a04, 10). \u017divi Bog je, naime, \u201eBog nade\u201c (Rim<\/em>\u00a015, 13), koji je u Kristu, svojom smr\u0107u i uskrsnu\u0107em, postao \u201enada na\u0161a\u201c (1 Tim<\/em>\u00a01, 1). Ne smijemo zaboraviti da smo spa\u0161eni u toj nadi, u kojoj moramo ostati usidreni.<\/p>\n Siromasi mogu postati svjedoci sna\u017ene i pouzdane nade upravo zato \u0161to je izra\u017eavaju u nezavidnim \u017eivotnim prilikama \u2013 oskudici, krhkosti i marginaliziranosti. Oni se ne oslanjaju na sigurnost koju daju mo\u0107 i posjedovanje; ovi su, naprotiv, razlog njihova trpljenja i \u010desto su upravo siromasi njihove \u017ertve. Njihova nada mo\u017ee po\u010divati samo na ne\u010dem drugom. Priznaju\u0107i da je Bog na\u0161a prva i jedina nada, i mi prelazimo s prolaznih\u00a0nada<\/em>na trajnu\u00a0nadu<\/em>. A no\u0161eni \u017eeljom da imamo Boga za suputnika, bogatstvo postaje manje va\u017eno, jer otkrivamo istinsko blago koje nam je uistinu potrebno. Rije\u010di kojima je Gospodin Isus opominjao svoje u\u010denike jasne su i nedvosmislene: \u201eNe zgr\u0107ite sebi blago na zemlji, gdje ga moljac i r\u0111a nagrizaju i gdje ga kradljivci potkapaju i kradu. Zgr\u0107ite sebi blago na nebu, gdje ga ni moljac ni r\u0111a ne nagrizaju i gdje kradljivci ne potkapaju niti kradu\u201c (Mt<\/em>6, 19-20).<\/p>\n Najgore siroma\u0161tvo je nepoznavanje Boga. Papa Franjo nas je na to podsjetio kad je u apostolskoj pobudnici\u00a0Evangelii gaudium<\/em>napisao: \u201enajve\u0107a diskriminacija od koje trpe siroma\u0161ni nedostatak duhovne skrbi. Velika ve\u0107ina siromaha posjeduje posebnu otvorenost vjeri; trebaju Boga, i mi ne smijemo propu\u0161tati pru\u017eati im njegovo prijateljstvo, njegov blagoslov, njegovu rije\u010d, omogu\u0107iti im pristup slavljenju sakramenata i ponuditi im hod rasta i sazrijevanja u vjeri. Povla\u0161teno opredjeljenje za siroma\u0161ne mora se ponajprije preto\u010diti u povla\u0161tenu i prioritetnu duhovnu skrb\u201c (br. 200). Tu se krije temeljna i potpuno originalna svijest i shva\u0107anje o tome kako svoje blago prona\u0107i u Bogu. Apostol Ivan, naime, insistira na sljede\u0107em: \u201eRekne li tko: \u2018Ljubim Boga\u2019, a mrzi brata svog, la\u017eac je. Jer tko ne ljubi svoga brata kojega vidi, Boga kojega ne vidi ne mo\u017ee ljubiti\u201c (1 Iv\u00a0<\/em>4, 20).<\/p>\n To je pravilo vjere i tajna nade: sva dobra ovog svijeta, materijalne stvarnosti, svjetovni u\u017eici, ekonomsko blagostanje \u2013 koliko god da va\u017eni bili \u2013 nisu dovoljni da usre\u0107e ljudsko srce. Bogatstva su \u010desto varljiva i dovode do dramati\u010dnih situacija siroma\u0161tva, od kojih je na prvome mjestu uvjerenje da nam Bog nije potreban i da mo\u017eemo \u017eivjeti vlastiti \u017eivot neovisno o njemu. Na um mi padaju rije\u010di svetog Augustina: \u201eSvu svoju nadu stavi u Boga, osjeti potrebu za njim kako bi te on ispunio. Jer bez njega \u0107e te sve \u0161to ima\u0161 i posjeduje\u0161 u\u010diniti samo jo\u0161 praznijim\u201c (Tuma\u010denja Psalama<\/em>,\u00a0Ps<\/em>\u00a085, 3).<\/p>\n Kr\u0161\u0107anska nada, na koju Bo\u017eja rije\u010d upu\u0107uje, sigurnost je na \u017eivotnom putu, jer ne ovisi o ljudskoj snazi, ve\u0107 o obe\u0107anju Boga koji je uvijek vjeran. Stoga su kr\u0161\u0107ani od samih po\u010detaka za nadu koristili znak sidra, koje daje stabilnost i sigurnost. Kr\u0161\u0107anska nada je poput sidra koje na\u0161e srce privezuje za obe\u0107anje Gospodina Isusa, koji nas je spasio svojom smr\u0107u i uskrsnu\u0107em i koji \u0107e ponovno do\u0107i me\u0111u nas. Ta nada nastavlja pokazivati kao pravi obzor \u017eivota \u201enovo nebo\u201c i \u201enovu zemlju\u201c (2 Pt<\/em>3, 13), gdje \u0107e \u017eivot svih stvorenja prona\u0107i svoj istinski smisao, jer na\u0161a prava domovina je na nebu (usp.\u00a0Fil\u00a0<\/em>3, 20).<\/p>\n Bo\u017eji grad, samim tim, stavlja pred nas obavezu brinuti se za gradove \u010dovje\u010danstva. Oni moraju po\u010deti nalikovati njemu ve\u0107 sada. Nada, potpomognuta Bo\u017ejom ljubavlju, izlivenom u srcima na\u0161im po Duhu Svetom (usp. Rim<\/em>\u00a05, 5), preobra\u017eava ljudsko srce u plodno tlo na kojem mo\u017ee cvjetati ljubav prema \u017eivotu svijeta. Crkvena predaja neprestano potvr\u0111uje tu cirkularnost izme\u0111u triju bogoslovnih kreposti: vjere, nade i ljubavi. Nada se ra\u0111a iz vjere, koja je ja\u010da i podupire, i po\u010diva na temelju ljubavi, koja je majka svih kreposti. A ljubav je ono \u0161to nam je potrebno danas, sada. To nije obe\u0107anje, nego stvarnost koju gledamo s rado\u0161\u0107u i odgovorno\u0161\u0107u: ona nas zahva\u0107a, usmjeravaju\u0107i na\u0161e odluke prema op\u0107em dobru. Onaj tko nema ljubavi, naprotiv, ne samo da nema vjere i nade, ve\u0107 li\u0161ava nade i bli\u017enjega.<\/p>\n Biblijski poziv na nadu, dakle, ide ruku pod ruku s du\u017eno\u0161\u0107u preuzimanja s tim povezanih odgovornosti u povijesti, bez oklijevanja. Ljubav, naime, \u201epredstavlja veliku dru\u0161tvenu zapovijed\u201c (Katekizam Katoli\u010dke Crkve<\/em>, 1889). Siroma\u0161tvo ima strukturne uzroke kojima se valja posvetiti i ukloniti ih. Dok se to doga\u0111a, svi smo pozvani pru\u017eati nove znakove nade koji svjedo\u010de o kr\u0161\u0107anskoj ljubavi, ba\u0161 kao \u0161to su \u010dinili mnogi sveci i svetice u svakom dobu. Bolnice i \u0161kole, na primjer, su ustanove osnovane s ciljem da izraze podr\u0161ku najslabijima i marginaliziranima. One bi sada trebale biti dio javnih politika svake zemlje, no ratovi i nejednakosti to \u010desto i dalje sprje\u010davaju. Znakovi nade danas sve vi\u0161e postaju obiteljski domovi, zajednice za skrb o maloljetnicima, savjetovali\u0161ta i prihvatni centri, pu\u010dke kuhinje, preno\u0107i\u0161ta, pu\u010dke \u0161kole: koliko je samo primjera koje mo\u017eda ne primje\u0107ujemo, ali koji su silno va\u017eni za uklanjanje ravnodu\u0161nosti i poticanje zalaganja u raznim oblicima volonterskog rada!<\/p>\n Siromasi za Crkvu nisu ne\u0161to sporedno, nego njezina najdra\u017ea bra\u0107a i sestre, jer nas svaki pojedini od njih, svojim \u017eivotom, pa i rije\u010dima i mudro\u0161\u0107u koje uosobljuju, poti\u010de da stupimo u konkretan dodir sa istinom Evan\u0111elja. Stoga\u00a0Svjetski dan siromaha<\/em>\u00a0\u017eeli podsjetiti na\u0161e zajednice da su siromasi u sredi\u0161tu cjelokupnog pastoralnog rada i to ne samo njezina karitativnog aspekta, nego jednako tako i onoga \u0161to Crkva slavi i navije\u0161ta. Bog je preuzeo na sebe njihovo siroma\u0161tvo kako bi nas obogatio njihovim glasovima, njihovim pri\u010dama, njihovim licima. Svi oblici siroma\u0161tva, bez iznimke, poziv su na konkretno \u017eivljenje evan\u0111elja i na pru\u017eanje djelotvornih znakova nade.<\/p>\n To je poziv koji dolazi od slavlja Jubileja. Nije slu\u010dajno da se\u00a0Svjetski dan siromaha<\/em>slavi pred kraj ove milosne godine. Kada se Sveta vrata zatvore, morat \u0107emo \u010duvati i dijeliti Bo\u017eje darove koje nam se stavljalo u ruke tijekom cijele te godine molitve, obra\u0107enja i svjedo\u010denja. Siromasi nisu predmeti na\u0161e pastoralne skrbi, nego kreativni subjekti koji nas poti\u010du da uvijek iznova pronalazimo nove oblike \u017eivljenja evan\u0111elja danas. Suo\u010deni s uvijek novim valovima siroma\u0161tva, postoji opasnost da se na to naviknemo i pomirimo s tim. Svakodnevno susre\u0107emo siroma\u0161ne ili osiroma\u0161ene ljude i ponekad se mo\u017ee dogoditi da i mi sami imamo manje, da izgubimo ono \u0161to nam se nekad \u010dinilo sigurnim: stan, dovoljno hrane u danu, pristup zdravstvenoj skrbi, dobru razinu obrazovanja i informiranosti, te slobodu vjeroispovijedi i izra\u017eavanja.<\/p>\n Kad promi\u010demo op\u0107e dobro, na\u0161a dru\u0161tvena odgovornost temelji se na stvarala\u010dkom \u010dinu Boga, koji svima daje dobra zemlje: kako ona, tako i plodovi ljudskog rada moraju biti jednako dostupni svima. Pomaganje siroma\u0161nima, naime, prije no pravde, ti\u010de se ljubavi. Kao \u0161to primje\u0107uje sveti Augustin: \u201eGladnome daje\u0161 kruha, ali bilo bi bolje da nitko nije gladan, premda tada ne bi bilo nikoga tko je kruha gladan. Gologa odijeva\u0161, ali koliko bi bolje bilo da svi imaju odje\u0107u i da ne bude te oskudice!\u201c (Komentar<\/em>\u00a01 Iv, VIII, 5).<\/p>\n Stoga se nadam da \u0107e ova Jubilarna godina potaknuti razvoj politika za borbu protiv drevnih i novih oblika siroma\u0161tva, kao i nove inicijative za potporu i pomo\u0107 najsiroma\u0161nijima me\u0111u siromasima. Posao, obrazovanje, dom, zdravlje, sve su to preduvjeti za sigurnost koja se nikada ne\u0107e posti\u0107i oru\u017ejem. \u010cestitam na ve\u0107 postoje\u0107im inicijativama i naporima koje veliki broj mu\u0161karaca i \u017eena dobre volje svakodnevno ula\u017eu diljem svijeta.<\/p>\n Povjerimo se Presvetoj Mariji, Tje\u0161iteljici \u017ealosnih i s njom uzdignimo pjesmu nade, slu\u017ee\u0107i se rije\u010dima iz himna\u00a0Te Deum<\/em>: \u201eIn Te, Domine, speravi, non confundar in aeternum<\/em>\u00a0\u2013 U tebe se, Gospodine, uzdam: o da ne budem posti\u0111en dovijeka!\u201c.<\/p>\n Iz Vatikana, 13. lipnja 2025., spomendan svetog Antuna Padovanskog, za\u0161titnika siromaha.<\/em><\/p>\n PAPA LAV XIV.<\/p>\n (Preuzeto sa IKA<\/a>)<\/p>\n<\/div>Podijeli s drugima!<\/h4>